Porodica iz Banjaluke nudi kuću, imanje, pa čak i platu

Porodica Pustahija želi pronaći porodicu, bez obzira gdje živi, koja bi u Banjaluci pronašla svoj dom i sreću.

Naime, u banjalučkom naselju Motike čekaju domaćine koji bi živjeli i brinuli o velikom imanju i zauzvrat bi imali obezbijeđen dom, platu i sigurnost. Već na prvi pogled, veliko imanje u Motikama moglo bi da bude san svakoga ko je umoran od gradske gužve.

Velika kuća, dvorište, voćke, livade, šuma i životinje. A grad je dovoljno blizu.

Ipak, ovdje se ne traži neko ko bi samo uživao u pogledu na prirodu. Ovce treba pustiti na ispašu, uveče ih vratiti, nahraniti, u sezoni kositi travu, obilaziti imanje i voditi računa da je sve na svom mjestu.

Svijet

Žestoki udari Rusije na Kijev

Porodica Pustahija iz Hrvatske odlučila je da pronađe jednu porodicu kojoj bi upravo takav život odgovarao. Ne kao privremeni izlet iz grada, već kao novi početak.

"Želja nam je da nađemo porodicu koja bi ovdje našla svoj dom. Mi bismo platili to što rade, uz prijavu, penziono, zdravstveno, sve što treba", priča za "Srpskainfo" Tomislav Pustahija.

Iza ove ponude ne stoji poslovni plan niti pokušaj da se pronađe što jeftinija radna snaga. U pitanju je porodična priča koja je počela mnogo prije nego što je ideja o novim domaćinima uopšte nastala.

U Motikama ova porodica ima veliko imanje. Tu su kuće, štala, svinjac, kokošinjac i veće stado ovaca.

Kuća u kojoj bi buduća porodica živjela je sređena. Ima tri spavaće sobe, kuhinju, trpezariju i dnevni boravak. Drva za grijanje su obezbijeđena, a imanje je ograđeno, osvijetljeno i pokriveno kamerama.

Posao budućih domaćina bio bi prvenstveno vezan za svakodnevnu brigu o ovcama. Ujutro ih treba pustiti, uveče vratiti i nahraniti. Ostalo zavisi od sezone i potreba domaćinstva. Zahtjev je da porodica pet-šest sati dnevno potroši u brizi za imanje. A ako neko pomisli da bi to značilo da mora sam da obavlja baš sve poslove, nije tako.

Kada treba kositi, dolazi čovjek sa traktorom i balira travu. Kada dođe vrijeme šljiva, organizuje se berba. Ako se ovca razboli, tu je veterinar. Za veće i ozbiljnije poslove okupljaju se ljudi koji pomažu. Na imanju postoji i oprema potrebna za rad, uključujući traktor, trimer i motorku.

Banja Luka

Ne paničite kada čujete sirene u Banjaluci: Grad se sjeća razornog zemljotresa

"Kao u svakom seoskom domaćinstvu, kada dođe vrijeme, treba orezati voćke. Ako ne znaju, imamo čovjeka koji dođe. Kada se radi nešto veće i ozbiljnije, onda dolazi akcija, dođe više ljudi koji to naprave", objašnjava on.

Porodica koja dođe ne mora imati domaće životinje, ako ih ne želi. Ali, štala i pomoćni objekti ostavljaju mogućnost da se domaćinstvo razvija i u tom pravcu, ukoliko budući domaćini to budu želeli. Ipak, jedna stvar je važna. Da porodica zna šta znači život na selu.

"Voljeli bismo da to bude porodica koja je bila na selu. Neko ko zna šta je traktor, šta znači imati živinu, prase, kravu, tele, kozu. Da domaćin za upaliti i traktor i motorku", ističe Tomislav Pustahija.

Njegova porodica bi posebno voljela da pronađe porodicu sa djecom. Ne zato što je to uslov da bi neko mogao biti dobar domaćin, već zato što vjeruju da bi djeca u ovom okruženju mogla imati lijepo i bezbrižno djetinjstvo.

U dvorištu ima prostora za igru, oko kuće su priroda i životinje, a svakodnevica ne mora biti ispunjena gradskom žurbom i pritiskom.

"Stvarno bismo željeli porodicu koja voli živjeti na selu, koja ima djecu i da pusti da djeca odrastaju u jednoj zdravoj okolini, bez previše presije i pritiska, nego da se osjećaju kao svoji na svome", ističe on.

Društvo

Sveta Petka štiti žene i bolesne: Ovo nikako ne sklanjajte sa trpeze

Porodica ne mora biti iz Banjaluke. Dobrodošli su ljudi iz bilo kojeg dijela Republike Srpske ili Bosne i Hercegovine. Možda će prednost imati oni koji već žive na selu, ali nemaju dovoljno mogućnosti da naprave korak naprijed. Za njih bi ovo mogla biti prilika da dobiju stabilan posao i dom, a da pritom ne moraju napustiti način života koji vole.

Ono što ovu priču čini konkretnom jeste i ponuda koja dolazi uz brigu o imanju. Buduća porodica imala bi platu od 1.800 KM, uz prijavu i uplaćene doprinose za penziono i zdravstveno osiguranje. Kuća je obezbijeđena, kao i drva za grejanje, a porodica bi trebalo da plaća samo struju i vodu. Supruga, naravno, može da radi.

Pustahija ne krije da bi volio da pronađe ljude koji će ovu priliku shvatiti ozbiljno. Ne želi da neko dođe na nekoliko mjeseci, tek da proba, pa da odustane. Zato će sa zainteresovanima razgovarati i upoznati ih prije nego što donesu odluku.

"Ne bismo voljeli da se neko pojavi kao avanturista, da ide da proba ili eksperimentiše. Stvarno bismo željeli porodicu koja voli živjeti na selu", ističe on.

A zašto baš Motike? Zato jer je Tomislav Pustahija rođen tu prije 66 godina. Odatle je otišao u vrijeme zemljotresa 1969. godine. Život ga je odveo dalje gdje je stvorio porodicu i uspješan život. Ali, kako kaže, čovjek ne zaboravlja svoj kraj.

"Ja sam istrgnut iz ovog kraja. Ko ne voli svoj kraj? To je nešto što je na prvom mjestu", objašnjava on.

Danas dolazi redovno, najmanje jednom mjesečno, a često i češće. Na imanje dolazi i sa suprugom i djecom, koji takođe vole ovaj kraj.

Fudbal

Hari Kejn osvajač Zlatne lopte!

I upravo je to važno za cijelu priču. Ovo nije samo njegova želja da sačuva zemlju na kojoj je odrastao. To je želja porodice koja je, iako život provodi daleko, odlučila da svoje korene ne prepusti zaboravu. A sada bi voljeli da na tom imanju još jedna porodica pronađe svoj dom.

"Voljeli bismo da nekom pomognemo. To nam je najvažnije", kaže Pustahija.