Apel iz Mozaika prijateljstva: Tekstil pretvaraju u hljeb, a vandali im prave dodatne troškove

„Mi smo to sve nekada davno skupljali pješke, pa našim autima, išli kombijem, a onda smo svojim rukama napravili kontejnere, koji su nam puno olakšali jer u današnje vrijeme to sve troši mnogo vremena, goriva i drugog, a ovako smo olakšali sebi. Kontejneri su napravljeni i stoje na raznim mjestima i napravljeni su baš sa tom namjerom“, kazao nam je Miroslav Subašić, predsjednik Udruženja građana „Mozaik prijateljstva“.

Ono što je žalosno, kako napominje Miroslav jeste neinformisanost onih koji misle da se radi o kontejnerima za odlaganje otpada te u njih pomenuti bacaju.

„Ono što je možda najgore, a što smo doživjeli, kada je jedan mali cuko bio upakovan u jednu kesu i ubačen. To su zaista neke ružne stvari. Mi smo putovali i po bijelom svijetu, gledali sve to kako to i drugi ljudi rade, to se puno puta dešava i u nekim drugim zemljama“, rekao je Subašić.

Kako priča Miroslav, nije sve ni tako crno, jer često se znaju desiti i one lijepe stvari, a koje ih ohrabre i obraduju.

„Nekad nečije majke i žene operu nečiju garderobu i to sve lijepo upakuju, potom ovdje kod nas sve ubace. Ovdje neko upakuje i hrane, koja može da se upakuje i ubaci i to nas jako prijatno iznenadi“, naglasio je Miroslav.

Miroslav je napomenuo da mali broj ljudi zna tačno šta je to javna kuhinja te koliko ovakva organizacija zahtjeva novca, ljudi i drugih stvari, a koje su neophodne za normalno funkcionisanje.

„Ovi kontejneri su od prvoga dana napravljeni kao hljeb od tekstila. Ovdje ljudi nekada dođu po prvi put pa kažu, mi smo prvi počeli jesti tekstil umjesto hljeba. Onda ja pokušavam da objasnim ljudima da iz tog tekstila, kako to već funkcioniše, ljudi ovdje stavljaju stvari, a mi to praznimo jednom sedmično ili na 15 dana. Ovdje se to tri puta sedmično to dijeli, a onda se to sve pakuje i odnosi u Ramiće gdje mi imamo naš magacin namijenjen za pakovanje, a onda dobri ljudi grada Banjaluka dolaze pa mi to zajedno prebiramo, od nečega pravimo torbe“, rekao je Miroslav.

Ono po čemu su kontejneri najprepoznatljiviji su „krpe“.

„Mi smo se nekada bavili ekologijom i gledali smo koliko se tog tekstila nađe u prirodi i koliko se tim tekstilom uništava priroda, koja svima nama znači život i onda smo iz toga napravili krpu i danas ta krpa nama doprinosi da u javnoj kuhinji bude hljeba. Ono što još ljudi ne znaju, jeste da se ovdje svakodnevno koristi jako mnogo plina, struje, i da nam to sve ta krpa doprinese, kako bismo imali dovoljno hrane“, kazao je Miroslav.

On je ovim putem apelovao na građane da ne uništavaju kontejnere „Hljeb od tekstila“ te da u iste ne bacaju smeće, otpad niti bilo šta drugo za šta nisu namijenjeni.

„Vi imate tu situacija kada se ubace djeca unutra. Ubaci se dijete pa nas policija u toku dana, noći zove. S druge strane nekada neko iz nekih loših namjera uzme to razbije ili opljačka. Hiljadu puta je bolje da dođe kod nas i sve će od nas dobiti. To je sve jako skupo. Šta god da se desi na kontejneru, vi to morate platiti. Da vam neko bilo šta zavari, to je danas jako skupo“, kazao je Miroslav.