Vazdušni koridori Banjaluke pod pritiskom urbanizacije

Zbog blokiranja prirodnog strujanja vjetrova, ljetne vreline postaju nepodnošljive, jer gusto izgrađeni objekti onemogućavaju prirodno hlađenje životnog prostora.

"Ne samo raspoređenost i orijentisanost velikih objekata i blokova, već je jako važna i njihova visina u zavisnosti od lokacije gđe su smješteni. Kad stavite sve u negativan kontekst nebrige, dobijate situaciju koju mi imamo. Dobijamo vrela ostrva u kojima imamo pregrijavanje do te mjere da ne možemo da ohladimo zgrade", objašnjava za ATV Petar Gvero, šef Katedre za termodinamiku na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.

Iako se porast temperature bilježi čak i na planinama, vrelina je najosjetnija u gradskom jezgru. Bez adekvatnog planiranja o kojem struka govori, beton i asfalt postaju akumulatori toplote.

"Imamo porast koji je čak i veći od porasta na globalnom nivou, a to se najviše osjeća upravo u gradskim zonama gdje zbog veće količine betona i asfalta u ljetnim mjesecima dolazi do stvaranja tzv. ostrva toplog vazduha... gdje bude poprilično toplo, ne samo u danima već i u noćnim satima", kaže Milica Đorđević, meteorolog Hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske.

Stručnjaci upozoravaju, ništa bolja situacija nije ni u zimskim mjesecima. Građane Banjaluke svake zime prati indeks zagađenosti vazduha koji obara rekorde, a problem nije samo u onome što ložimo, već i u onome što gradimo.

“Generalno, dijelovi grada koji su najproblematičniji su gdje imate veliki broj malih dimnjaka i u principu gdje se jednostavno, zahvaljujući visokim zgradama i prenabijenoj gradnji, sprečava cirkulacija", kaže Gvero.

Banjaluka se godinama “guši u betonu” jer se regulacioni planovi prave bez jasne vizije i krovnog dokumenta. Kako bi se zaustavila nepovratna šteta i kako bi Banjaluka ponovo prodisala, jedino rješenje je hitan povratak struci i izrada ozbiljnog urbanističkog plana.

Ipak, gradonačelnik najvećeg grada Srpske ne slaže se sa strukom.

Između betona koji zadržava toplotu, zagađenog vazduha i tišine institucija koje samo prebacuju odgovornost, građani ostaju zarobljeni u gradu koji sve teže diše. A sam grad Banjaluka rizikuje da izgubi ono najosnovnije: zdravo i održivo okruženje za život.

Rast broja visokih zgrada u gradskim jezgrima ne mijenja samo izgled Banjaluke, već i mikroklimu urbanih sredina.

Struka upozorava – način na koji gradimo može uticati na protok vazduha i pojačati osjećaj sparine tokom ljetnih mjeseci.