Banjalučki slikar za ATV: Izložba „Nenapisana poglavlja“ između književnosti i slikarstva

„U pitanju je moj četvrti veliki ciklus slika i 13. po redu samostalna izložba, ono što je bitno i zašto se izložba zove „Nenapisana poglavlja“je to da se radi o povezivanju književnosti i slikarstva. Kao studente su nas učili da nosimo neke rokovnike i zapisujemo ako nam ideja padne sa neba u toku svakodnevne aktivnosti, naravno kao svi studenti to nisam radio i iz toga sam povukao ideju“, kaže Miloš Vujić, doktor likovnih umjetnosti i akademski slikar.

Kako kaže plan je bio da sve ideje i snove iz svakodnevnog života predstavi u formi slike. Izložbu čini 30 slika velikog formata koje su nastale u periodu 2020. godine do 2023. godine tehnikom ulje na platnu.

„Moj prvi veliki ciklus je bio vezan isključivo za figuraciju. Iz toga sam počeo da se bavim figuracijom na način na koji se ona pojavljuje u mojim slikama. Sljedeća dva ciklusa, master i doktorski studije su bile vezane prvenstveno za ornament i simboliku pijetla kako u kulturi i religiji tako i u svakodnevnom životu. To je bilo u nekoj formi crteža ali na prvom mjestu je bila simbolika“, rekao je Vujić.

Mitologija u književnosti

U doktorskim studijama je proučavao potrebu autora kao istraživača tj. mitologa i koliko je značajna književnost i literatura za dalji budući rad u praksi. Prema njegovim riječima tema je bila slovenska mitologija.

„Kad povežemo sve to figuraciju, simbolizam, mitologiju i fantaziju logično da je neki četvrti korak bio u nekom nadrealnom smislu. Što se tiče mog likovnog izraza balansiram na granici figuracije i apstrakcije. Likovi su prestavljeni u pozama koje u stvari podsjećaju na zamrznute fragmente vremena. Oni stoje i na taj način se posmatraču pruža prilika da na to moje poglavlje nastavi tu svoju priču“, rekao je autor izložbe.

Prostor za posmatrača

Slike su imenovane tako da ostave prostor posmatraču za razmišljanje, a ne da ga natjeraju na iščitavanje, pojašnjava slikar.

„U legendama se nekada ostavlja toliko informacija da su to u stvari kratki romani. Tu je recept i opis slike. Od posmatrača se ne očekuje da razmišlja već konzumacija onoga što je neko predstavio, mislim da je to pogrešno. Taj trougao odnosa, umjetničko djelao, autor i posmatrač treba djelovati da je posmatrač u stanju da nastavi tu priču koju sam ja kao kreator njemu ponudio“, rekao je Vujić.

Na prvi pogled figure na slikama su u zamrznutom položaju kako bi posmatrač mogao da iz toga nastavi svoju priču.

„Likovi su ukočeni, većina ih na početku nema oči ili su zatvorene i podsjećaju dosta na biste tj. kipove. "Dok sam došao do toga šta već želim da kažem, poslije 15 slika za narednih 15 već imam konkretnu priču koju želim da završim, već im sve lagano pojavljuju oči, facijalna ekspresija i to su svakim korakom sve konkretniji karakteri“, kaže Vujić.

Boja na prvom mjestu

Boje u slikama su uvijek na prvom mjestu, ponajviše čiste boje na način da prvi utisak posmatrača bude dodir sa bojom, a kasnije i pričom.

„Ideja je pokretač, intuitivno se kasnije pod uticajem svakodnevnih dešavanja u životu dolazi do određenih transformacija u samom procesu tako da nikada nemam u potpunosti jasno predstavljeno krajnje stanje slike do toga se dolazi kroz rad“, rekao je slikar.

Vujić zaključuje da je slika po imenu „Nenapisano poglavlje“, po kojem je izvedeno ime izložbe, slučajno prva jer je njeno stanje bilo izmjenjeno veliki broj puta dok nije bila u potpunosti završena te je po njoj i nastao ostatak serije slika.