Gdje potražiti pomoć zbog alkoholizma?

"Vrlo je jednostavno potražiti pomoć. Međutim, u našem okruženju potražiti pomoć je veoma stigmatizirajuće. Neko ko se javi u ustanovu odmah se proglasi psihijatrijskim pacijentom. Naši ljudi, pacijenti, uvijek im je bitno da li smo mi nešto ukucali u računar i da li će neko vidjeti da su se oni javili kod nas. Nisu svjesni činjenice da kroz razvoj svog alkoholizma su svima pokazali da imaju problem jer razvoj alkoholizma izaziva promjene u okruženju koje su vidljive okruženju. Tada im mi kažemo da već svi znaju da imaju problem jer zbog tog problema prave problem porodici, široj zajednici, a prije svega sebi. I vi treba da shvatite da ovo što ste potražili pomoć, da ste vi ispoljili hrabrost u odnosu na one koji to nisu učinili", kaže Nera Zivlak Radulović, načelnik Klinike za psihijatriju UKC.

"Prva stanica mogu da budu naše psihijatrijske ambulante koje rade na UKC-u u južnom krilu. Svaki dan imamo dvije smjene od osam ujutru do osam naveče. Ili to može biti direktno klinika gdje možemo da sprovedemo odmah bolnički tretman u smislu detoksikacije. Obično ti ljudi dođu u teškim fazama onda kada je narušeno somatsko, psihičko i fizičko zdravlje i kada je neophodno da se hospitalizuju u bolnici".

"Klinika za psihijatriju jedina ima odjeljenje za bolesti zavisnosti u Republici Srpskoj. Trenutno brojimo 17 hospitalnih kreveta, i imamo šest kreveta za ostale zavisnike od psihoaktivnih supstanci. Tu započinje proces detoksikacije, utvrđivanja samih posljedica bolesti, ostvaruju se kontakti sa porodicom. Rade se prve psihoedukativne radionice sa zavisnicima od alkohola i njihovim porodicama. Pravi se plan liječenja nakon izlaska iz bolnice".

Medicinsko osoblje zaposleno na tim pozicijama osposobljeno je za ovakav vid rada.

"Nakon završenog hospitalnog tretmana neki od pacijenata se upućuju na dalji nastavak u naše ambulante u južnom krilu ili u tzv. predgrupe podrške zavisnicima od alkohola koje rade dva dana u sedmici - ponedjeljkom i četvrtkom. Ili te osobe ukoliko su dovoljno motivisane, odmah upućujemo na nastavak tretmana u Centar za savjetovanje i prevenciju, oporavak od zavisnosti Banjaluka. Tu te osobe nastavljaju u produženom tretmanu najmanje dvije do tri godine, najbolje pet godina da dolaze redovno na grupe podrške. Moramo biti za njih svake sedmice da bi prevenirali njihove recidive, odnosno vraćanje u bolest u tim rizičnim situacijama",