Jovana - simbol hrabrosti života

"Možda jedan od najljepših dana u životu. Slobodan je išao na posao i sa posla je mene pokupio. Ja sam cijeli dan čekala da dođe. Nisam mogla da dočekam da dođem ovdje jer sam voljela te ljude i prije nego što je moj otac umro", rekla je Jovana Vranješ, Bardača, Srbac.

Jovanin otac i ja postali smo prijatelji u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu, priča Slobodan. I zato na dan sahrane, nije bilo dileme. Sa suprugom je odmah odlučio da se prijave u Centar za socijalni rad u Laktašima sa željom da pokrenu postupak za usvajanje djevojčice.

"Ja sam rekao je li se iko javio, kaže nije niko. Ja sam rekao mi ćemo. Oni su nama dali uslove šta trebamo da ispunimo. Bogami, trajalo je sve, mnogo ima papirologije. Ja vjerujem da mnogi ljudi i odustanu", rekao je Slobodan Marić, Bardača, Srbac.

"Mene je promijenila 100% zato što ja nemam svoje djece i kada je ona došla ja sam vidjela kao da sam je rodila", rekla je Brankica Marić, Bardača, Srbac.

Gradovi i opštine

Sve više parova vodi borbu za potomstvo

Jovana se iz Laktaša preselila u Srbac. Na licu danas ima osmijeh. A negdje, duboko u srcu, i dalje nosi tugu. Započela je, kaže, novi život, ali nije zaboravila ni svoje najmilije i ognjište.

"Obilazimo naravno, kosimo. Ja imam svoj ritual oko ljuljaške zaljuljam je svaki put. Tata mi je napravio tu ljuljašku i to mi je velika uspomena. Boban je dobar čovjek, odvede me na groblje kad god ja želim, kad je godišnjica mami, tati, bratu. Naravno obilazimo, on je meni sada drugi otac, ali ne želi da zaboravim šta je bilo prije toga, a naravno i novi početak", kaže Jovana Vranješ.

Jovana je danas prvi razred srednje Medicinske škole. Želja joj je da jednog dana završi i Medicinski fakultet kako bi pomagala ljudima. A ova hrabra djevojka i Marići, sa istom željom podijelili su i svoju priču – kako bi onima, koji imaju uslove, dali vjetar u leđa da se odluče i usvoje dijete.

Ne možemo spasiti cijeli svijet. Ali zasigurno možemo biti svijet jednom djetetu. Hrabra je to odluka, koju mogu donijeti samo oni sa posebnom ljubavlju u srcu. Priča iz Bardače podsjeća nas da je najvažnije biti čovjek, pružiti ruku, i kao melem ljubavlju liječiti rane onima koje život slomi.