Međunarodni dan maternjeg jezika: "Srcem za ćirilicu"

"Danas na Filološkom fakultetu obilježavamo dan maternjeg jezika, koji se inače svake godine obilježavan 21. Februara. Naravno i u proteklim godinama, mi smo imali prigodne svečanosti, povodom dana maternjeg jezika, ali ove godine nastojali smo da to dignemo na jedan viši nivo, pa smo u saradnji sa Muzejom Republike Srpske priredili, odnosno preuzeli njihovu izložbu koja je posvećena ćirilici", rekla je Biljana Babić, dekan Filološkog fakulteta.

Njegovanje kulture jezika znači njegovanje ukupne nacionalne kulture i identiteta, poručuje struka. U vremenu ubrzane komunikacije, društvenih mreža i digitalnog okruženja, pismenost i očuvanje jezika suočeni su sa brojnim izazovima.

"Živjeti u jednom jeziku, znači pripadati određenoj kulturi, razvijati se u toj kulturi, a onda bi podrazumijevalo da u savremenom svijetu u kojem živimo mi tu kulturu i njegujemo", kaže Milanka Babić profesor na katedri za srbistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Dužnost svih nas je da dostojno obilježavamo ovakve datume i da sačuvamo tekovine civilizacije koje su nam preci ostavili u amanet, ističu iz Muzeja Republike Srpske.

"U pitanju je izložba najboljih kaligrafskih radova i rukopisa iz projekta “Srce piše ćirilicu” Muzeja Republike Srpske. Otvaramo danas u galeriji “Đura Jakšić” Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, rekla je Tamara Lukač Lazarević, autor projekta “Srce piše ćirilicu”.

Na mladima svijet ostaje kažu, a primjer toga su mladi diplomci Filološkog fakulteta. Poručuju da je važno pravilno prenositi znanje još od školskih klupa, da interesovanje među djecom postoji, ali da je na profesorima da ga njeguju i usmjere na pravi način.

"Ovdje smo se okupili da proslavimo jezik naravno, da očuvamo tradiciju, da prenesmo sa koljena na koljeno, jer to jeste naš zadatak. Isidora Sekulić je lijepo rekla “čovjek je jezik”, a da bi čovjek pisao, da bi čovjek mislio, da bi čovjek ćutao na kraju dana treba mu jezik", kaže Marija Vasić, dipl. profesor srpskog jezika i književnosti.

Jezik i pismo nisu samo dio prošlosti, već živa veza među generacijama. Koliko ćemo ih sačuvati zavisi od toga koliko ih budemo koristili, učili i poštovali u svakodnevnom životu. Upravo u toj odgovornosti leži snaga jednog naroda da svoju kulturnu baštinu sačuva i u vremenu brzih promjena.