
Autor:
ATV redakcijaKomentari:
0
Pravoslavni vjernici 19. septembra obilježavaju Čudo Svetog arhangela Mihaila u Honi, praznik u narodu poznat kao Mihailovo čudo.
Ovaj dan posvećen je sjećanju na čudesni događaj koji se, prema crkvenom predanju, dogodio u Frigiji, u Maloj Aziji, gdje se nalazio hram posvećen Svetom arhangelu Mihailu. Uz hram je postojao izvor čija je voda, prema predanju, donosila iscjeljenje onima koji su joj pristupali sa vjerom.
Prema predanju, o hramu je brinuo hrišćanin Arhip, koji je decenijama služio na tom mjestu. Neznabošci, nezadovoljni time što su ljudi dolazili u hram i na izvor, pokušali su da ga unište tako što su preusmjerili vodu i usmjerili rijeku ka svetinji.
Arhip se tada pomolio Svetom arhangelu Mihailu. Prema crkvenom predanju, Arhangel se pojavio i otvorio stijenu, u koju je voda otekla, dok je hram ostao netaknut. Upravo zbog tog događaja mjesto je dobilo naziv Honi, što se povezuje sa značenjem „pogruženje“.
Kao i za druge velike pravoslavne praznike, vjernici ovaj dan provode u molitvi, miru i okupljanju sa porodicom.
Oni koji praznik obilježavaju kao svoju slavu pripremaju slavsku trpezu i dočekuju goste, a posebno se naglašavaju molitva, zahvalnost i pomaganje drugima.
Crkveni smisao praznika nije u obredima koji su nastali u narodnom predanju, već u sjećanju na čudo i u molitvenom obraćanju Bogu i Svetom arhangelu Mihailu.
Mihailovo čudo kroz vrijeme je dobilo i brojna narodna tumačenja. U tradiciji se ovaj dan doživljava kao svojevrsni prelaz iz ljeta u jesen, pa su se za njega vezivale različite vremenske i poljoprivredne izreke i predviđanja.
U pojedinim krajevima postojao je običaj da se ljudi okupljaju, pripremaju zajednički obrok i razgovaraju o važnim pitanjima za zajednicu. Slični običaji poznati su u širem slovenskom narodnom kalendaru.
Postoje i različita narodna vjerovanja o tome šta na ovaj dan „ne valja“ raditi. Međutim, takva pravila nisu dio zvaničnog pravoslavnog učenja, pa ih treba posmatrati kao dio narodne tradicije, a ne kao crkvene propise.
Arhangel Mihailo u pravoslavnoj tradiciji ima posebno mjesto kao arhistratig – vođa nebeskih sila. Zbog toga mu se vjernici obraćaju u molitvama, tražeći zaštitu, snagu i pomoć u iskušenjima.
Na sam praznik vjernici mogu prisustvovati Svetoj liturgiji, pomoliti se i, u skladu sa svojom pripremom i blagoslovom sveštenika, pristupiti Svetim tajnama.
Važno je razlikovati crkveno učenje od narodnih sujevjerja: praznik se ne zasniva na strahu od toga šta će se „desiti“ ako se nešto uradi, već na sjećanju na čudo i na vjeri u Božiju pomoć.
Upravo zato Mihailovo čudo i danas ima posebno mjesto u pravoslavnom kalendaru kao praznik koji podsjeća na snagu molitve, vjere i zaštitu svetinje.
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.

Društvo
2 h
0
Društvo
2 h
0
Društvo
2 h
0
Društvo
4 h
0Najnovije
Najčitanije
22
22
22
00
21
51
21
45
21
19
Trenutno na programu