Prirodna bogatstva - resurs ili odgovornost?

Klimatske promjene, gubitak biodiverziteta i zagađenje životne sredine globalni su izazovi, a priroda sve češće plaća cijenu neplanskog razvoja, betonizacije rijeka, hidroelektrane, rudnici i uništavanja staništa.

Uticaj termoelektrana i obnovljivih izvora energije može se kontrolisati detaljnim studijama, ali za takve analize nema kapaciteta, kaže Igor Kalaba.

"Ne možemo se mi porediti sa zemljama u Evropi gdje će ljudi u daleko većem postotku reciklirati. Ali opet – ne nužno zato što su puno osvješteniji od nas, nego zato što, između ostalog, imaju infrastrukturu koja podržava te navike, ali opet isto tako – imaju zakonodavstvo koje će kažnjavati nepoželjne obrasce ponašanja", kaže Igor Kalaba iz Centra za životnu sredinu.

Slivovi Une, Sane, Vrbasa, Drine i Trebišnjice čine veliki hidrografski potencijal Srpske, uz značajne rezerve podzemnih voda. A kvalitet vode najčešće narušava čovjek – nepropisnim ispuštanjem otpadnih voda i odlaganjem čvrstog otpada, poručuju iz Voda Srpske. Ipak, kažu, uprkos mnogim negativnim uticajima, nivo zagađenja i dalje nije pretjerano visok.

"Naravno, uvijek ima situacija koje nas opominju, kao npr što imamo svake godine na Višegradskom jezeru, odnosno na brani HE „Višegrad“ gdje se u jesen i zimu sa većim dotokom vode sakuplja nevjerovatna količina čvrstog otpada i to je jedna veoma ružna i sramotna slika, čiji je opet uzrok čovjek", rekao je Saša Mirić, viši stručni saradnik za odnose s javnošću u JU „Vode Srpske“.

A priroda ne poznaje administrativne granice. Njeno očuvanje traži zajedničko djelovanje. U tome učestvuju republički i lokalni organi, kao i različite inspekcije – od ekološke i šumarske do vodne i poljoprivredne.

"Oni na godišnjem nivou izvrše oko 3000 inspekcijskih kontrola i oko 30 odsto bude sa utvrđenim nepravilnostima. Inspektori nastoje preduzeti mjere koje će dovesti do usklađivanja poslovanja sa zakonom, ali u slučaju utvrđenih prekršaja izriču i novčane kazne", objašnjava Dušanka Nikolić, portparol Inspektorata Republike Srpske.

Najveći izvor zagađenja su industrijska postrojenja koja ne poštuju propisane mjere, poručuju iz resornog ministarstva.

"Najveći zagađivači su i energetska industrijska postrojenja odnosno individualna ložišta u smislu sagorijevanja nekvalitetnih energenata koji se sagorijevaju u tim ložištima", rekao je Duško Solomun, pomoćnik ministra za zaštitu životne sredine u Ministarstvu za prostorno uređenje građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske i dodao:

"U urbanim sredinama postoji i nedostatak zelenih površina, koje ne odgovaraju nekim evropskim standardima".

Jedan od najvećih problema za šume ostaje bespravna sječa. A danas ih ugrožavaju i uslovi koji se mijenjaju... dugi periodi suše, visoke temperature, olujni vjetrovi, snjegolomi i sve veći rizik od požara.

U 2025. godini evidentirana je bespravna sječa u količini od 3.955 m³, u vrijednosti od 938.893 KM. U vezi sa tim podnesena je 141 krivična prijava i 556 prekršajnih prijava.

Zato se gole površine obnavljaju. U 2025. godini pošumljeno je 259 hektara, a u proljećnom dijelu ove godine još 108 hektara. Ukupna površina šuma i šumskog zemljišta u Srpskoj blago je povećana u odnosu na 2024. godinu, navode iz Šuma Srpske.

"Proces pošumljavanja se dešava tamo gdje trebamo osvojiti neku golu površinu – pošumiti, kao ovdje na licu mjesta, gdje ova golet koja pripada Odjelu 2 privrednoj jedinici Starčevica, znači prigradskim šumama i mi smo pokušali sad ovdje na ovome dijelu gdje nema ništa da zasadimo sadnice Duglazije", kaže Momčilo Udovičić, Upravnik prigradskih šuma u Šumskom gazdinstvu Banjaluka.

Priroda koju danas sačuvamo jedino tako može postati nasljeđe onih koji dolaze poslije nas.