Prvačići danas po prvi put u školskim klupama

Ranac je spreman, sveske su poredane, a pred njom godine u kojima će rasti, učiti i otkrivati svijet.

"Da li se raduješ prvom danu škole?

Da!

Da li se možda malo bojiš, imaš li neki strah ili si samo uzbuđena?

Uzbuđena!

Kako si se spremala za ovaj dan, šta si sve spremila?

Knjige, sveske

"Šta želiš da budeš kad porasteš?

Doktorica", kaže Branka Tamamović.

Jutros su prvake roditelji doveli do školskih vrata. Neko je ušao hrabro, neko stidljivo, neko se osvrnuo još jednom da vidi gdje su mama i tata. A onda su korak po korak ušli u svoju prvu učionicu i napravili prvi, ne tako mali, korak ka odrastanju.

"Samo da bude dobra curica i da uči i sluša učiteljicu"

Šta mislite hoće li biti dobar đak?

Mislim da hoće pošto je do sad veoma dobro dijete bila mislim da će biti i dobar učenik

"Dobri su učitelji, nastavnici, dobro djecu vaspitaju i uče", kaže Slobodan Tamamović, Brankin otac.

Prvaci će tek otkriti šta znači podići ruku, sačekati svoj red i napisati prvi domaći zadatak. Učiće da se greške ispravljaju, da se znanje stiče korak po korak i da je ponekad najvažnije – ne odustati. A između školskih časova, odmora i zvona, učiće i ono što se ne piše u sveske: kako se dijeli, pomaže, sluša i raste uz druge. A roditelji će, korak po korak, učiti ono što je možda najteže, da ih puste da rastu.

"Mislim da je sve dobro što se tiče škole, kao što je muž rekao – nastavnici, učitelji, da će sve biti u redu. Nemam nikakvu primjedbu na ovu našu školu i ja sam ovdje išla u školu i nadam se da je isto kao i kad sam i ja išla", rekla je Tanja Tamamović, Brankina majka.

Možda će neke lekcije vremenom izblijediti, ali ljude koji su ih prvi ohrabrili, utješili i povjerovali u njih teško će zaboraviti.

"Izuzetno uzbudljivo, to je njihova nova životna avantura i trudimo se nekako prvo da steknu prijateljstvo i da je to naša mala porodica u suštini, pa onda idemo ka znanju naravno. Životne vrijednosti, ljubav prema sebi, prijateljima, prema ostalim ljudima – prema životu", rekla je Jelena Mijatović, učiteljica.

I jednog dana ovi mali rančevi biće veliki koferi, školske klupe ostaće samo uspomena, a prvo zvono jedan dalek zvuk iz djetinjstva. A ipak, možda baš zato nije ni čudo što svi dobro pamtimo onu staru: „Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba.“