Rođak vam je preminuo u inostranstvu? Ovako provjerite da li je ostavio stan ili novac

Nasljednici ponekad nemaju potpune informacije o tome da li je preminuli posedovao nekretninu, imao novac na bankovnom računu ili zaključenu polisu životnog osiguranja.

Ono što mnogi građani Srbije možda ne znaju jeste da postoji mogućnost da se preko Ministarstva spoljnih poslova pokrene postupak provere postojanja zaostavštine u inostranstvu.

Kako je objašnjeno na zvaničnom sajtu Ministarstva, građani koji raspolažu relevantnim saznanjima o imovini preminulog srodnika mogu da podnesu pisani zahtjev za proveru.

Međutim, ovaj postupak ima određene uslove, a mogućnosti domaćih diplomatsko-konzularnih predstavništava zavise od propisa države u kojoj se imovina nalazi.

Ko može da zatraži proveru imovine?

Prema informacijama Ministarstva spoljnih poslova, postupak provjere postojanja ostavine u inostranstvu može da se pokrene ako je preminulo lice bilo državljanin Srbije.

Zanimljivosti

Da li je ovo recept za "mozak genija"? Ajnštajn je decenijama jeo isti doručak

Druga mogućnost postoji kada je nasljednik državljanin Srbije koji ne živi u zemlji u kojoj se zaostavština nalazi.

To znači da građani Srbije, pod navedenim uslovima, mogu da zatraže pomoć nadležnih institucija u pribavljanju informacija o mogućoj imovini preminulog srodnika u drugoj državi.

Važno je, međutim, naglasiti da ovaj postupak ne predstavlja automatsku pretragu svih računa i nekretnina širom svijeta. Provjera se obavlja na osnovu podataka koje nasljednici dostave i u granicama koje dozvoljavaju propisi strane države.

Ne provjeravaju se samo stanovi i kuće

Predmet interesovanja nasljednika ne moraju da budu isključivo nekretnine.

U zahtjevu se mogu navesti saznanja o različitim oblicima imovine preminulog lica, uključujući:

• stanove, kuće i druge nekretnine;
• novac na bankovnim računima;
• životno osiguranje;
• drugu pokretnu i nepokretnu imovinu.

Upravo zato je važno da nasljednici prikupe što više informacija o životu i poslovima preminulog člana porodice u inostranstvu.

Čak i podaci koji na prvi pogled djeluju sporedno, poput adrese na kojoj je osoba živjela ili naziva kompanije u kojoj je radila, mogu biti značajni za postupak provjere.

Šta je potrebno od dokumentacije?

Ministarstvo navodi da je za pokretanje provjere neophodno podneti pisani zahtjev.

U njemu treba navesti podatke o preminuloj osobi, uključujući datum i mesto smrti, adresu boravka u inostranstvu, naziv firme u kojoj je bila zaposlena, bračni status i druge relevantne informacije.

Potrebno je navesti i srodnički odnos sa preminulim, kao i podatak o tome da li je eventualno ostavljen testament.

Uz zahtjev se prilažu odgovarajući izvodi iz matičnih knjiga kojima se dokazuje srodstvo, odnosno pravni interes za podnošenje zahtjeva.

BiH

CIK BiH: Moguće žalbe na odluke o dodjeli, prestanku i mirovanju mandata

Ako postoji, potrebno je dostaviti i rešenje o nasljeđivanju kojim je već raspravljena imovina preminulog lica u Srbiji.

Prilažu se i raspoloživi dokazi o imovini u inostranstvu.

O načinu plaćanja administrativne takse podnosilac zahtjeva naknadno se obavještava pisanim putem.

Šta ako se utvrdi da imovina zaista postoji?

Ukoliko provjera pokaže da u inostranstvu postoji zaostavština, podnosilac zahtjeva dobija informacije o tome kako može da pokrene odgovarajući postupak pred nadležnim organima strane države.

Takođe se obavještava o dokumentaciji koja mu je potrebna i mogućnostima postupanja diplomatsko-konzularnog predstavništva Srbije.

Ipak, postoji važna razlika između pribavljanja informacija i samog nasljeđivanja.

Ministarstvo naglašava da diplomatsko-konzularna predstavništva ne mogu da zastupaju građane Srbije kao advokati pred stranim sudovima, niti da umjesto njih pokreću postupke koji nisu dozvoljeni propisima.

U pojedinim slučajevima može biti neophodno angažovanje advokata u zemlji u kojoj se imovina nalazi.

Troškove takvog angažovanja snosi ostavina, odnosno nasljednici.

Gde se podnosi zahtjev?

Prema zvaničnim informacijama, komunikacija sa strankama u ostavinskim predmetima obavlja se pisanim putem.

Zahtjev se može predati na pisarnici Ministarstva spoljnih poslova ili poslati poštom.

Iako postupak ne garantuje da će imovina biti pronađena, niti da će nasljednik automatski steći pravo da njome raspolaže, on omogućava građanima da, pod propisanim uslovima, provjere informacije o mogućoj zaostavštini i saznaju koje korake mogu dalje da preduzmu.

Za porodice čiji su članovi decenijama živjeli i radili van Srbije, takva provjera može biti važan prvi korak u rešavanju imovinskih pitanja koja su ostala otvorena nakon njihove smrti, prenosi Telegraf.rs.