Strašno stradanje Svete Hristine: Bacili je u more, a onda je uslijedilo čudo

U ljetnjem periodu, kada se obilježavaju praznici mnogih velikih i "ognjevitih" svetitelja, Srpska pravoslavna crkva sa posebnim poštovanjem proslavlja i Svetu velikomučenicu Hristinu. Iako njen praznik nije upisan crvenim slovom u crkvenom kalendaru, među vjernicima zauzima posebno mjesto kao primjer nepokolebljive vjere i potpunog predanja Hristu.

Sveta Hristina živjela je u trećem vijeku i poticala je iz grada Tira, na prostoru današnjeg Libana. Bila je ćerka bogatog rimskog namjesnika Urbana, revnosnog idolopoklonika koji je želio da svoju ćerku pripremi za služenje paganskim bogovima. Zbog njene izuzetne ljepote, otac ju je još kao djevojčicu zatvorio u najviši sprat visoke kule, daleko od svijeta. Okružio ju je raskošom, posluženjem i zlatnim i srebrnim idolima kojima je svakodnevno trebalo da prinosi žrtve. Međutim, upravo u toj samoći dogodilo se ono što će zauvijek promijeniti njen život.

Posmatrajući kroz prozor sunce, nebo, zvijezde i ljepotu stvorenog svijeta, mlada Hristina počela je da razmišlja o Tvorcu svega što postoji. Njeno srce sve više je čeznulo za istinom, a prema crkvenom predanju, Bog je uslišio njenu čežnju i poslao anđela koji ju je poučio vjeri, prekrstio krsnim znamenjem i nazvao nevjestom Hristovom. Od tog trenutka Hristina odbacuje idolopoklonstvo, razbija sve paganske idole u svojoj odaji i potpuno se predaje Hristu.

Kada je saznao šta je učinila, njen otac Urban razgnjevio se i predao je najstrašnijim mukama. Prema predanju, mučitelji su je vezivali, strugali njeno tijelo oštrim gvožđem, rastezali na točku, polivali vrelim uljem i bacali u tamnicu. Potom su joj oko vrata vezali težak kamen i bacili je u more, vjerujući da će tako okončati njen život. Ali, Božjom voljom, anđeo Gospodnji oslobodio ju je okova, te je Hristina izašla iz mora nepovrijeđena.

Ni tada se progoni nisu završili. Poslije smrti njenog oca, mučenja su nastavili namjesnici Dion i Julijan. Njena postojanost u vjeri i čudesa koja su se dešavala tokom stradanja navela su mnoge neznabošce da prime hrišćanstvo. Predanje bilježi da je Dion iznenada pao mrtav pred okupljenim narodom, dok je Julijan naredio da Hristini odseku grudi i jezik. Mučenica je, prema žitiju, uzela svoj odsečeni jezik i bacila ga u lice svom mučitelju, koji je istog trenutka oslijepeo. Na kraju je sveta Hristina postradala posječenjem mačem, ali je, kako uči Crkva, zadobila vječni život u Carstvu nebeskom.

Molitva Svetoj velikomučenici Hristini

Crkva je sačuvala njenu poznatu molitvu:

"Ovčica Tvoja, Isuse, Hristina, zove silnim glasom: Tebe, Ženiče moj, ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živjela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe. Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše."

Vjerovanja i običaji

Ovaj dan vjernici prije svega provode u molitvi, zahvalnosti i sjećanju na njenu nepokolebljivu vjeru. Posebno joj se obraćaju oni koji prolaze kroz velika životna iskušenja, trpe nepravdu, klevete ili teške bolesti, vjerujući da Sveta Hristina svojim zastupništvom pred Gospodom donosi snagu da se istraje u dobru i sačuva vjera.

Zbog svega što je pretrpjela ostajući vjerna Hristu, Sveta velikomučenica Hristina vijekovima se poštuje kao zaštitnica svih koji nepravedno stradaju, trpe progone, klevete i teška životna iskušenja. Njeno žitije podsjeća da nijedna nepravda nije veća od vjere, a da istrajnost, ma koliko put bio težak, vodi ka pobjedi dobra i vječnom životu, prenosi Kurir.rs.