Sunčev sistem raspašće se mnogo prije nego što se mislilo

Nova studija otkriva da će orbite vanjskih planeta postati haotične otprilike milijardu godina nakon Sunčeve smrti, što njihov očekivani opstanak skraćuje za faktor od milijardu, piše Euronjuz.

Dosadašnje teorije o stabilnosti

Prijašnje procjene predviđale su da će orbite divovskih planeta ostati stabilne oko bilion godina, što je znatno duže od trenutne starosti svemira. Naučnici, uključujući i Isaka Njutna, dugo su smatrali da će Sunce postepeno gubiti masu dok se bude gasilo. Prema toj teoriji, prvo bi se proširilo u crvenog diva, a zatim smanjilo u bijelog patuljka.

U tom bi scenariju Zemlju, Veneru i Merkur progutalo Sunce u fazi crvenog diva. Mars bi jedini preživio iz unutrašnjeg dijela sistema jer je dovoljno udaljen. Vjerovalo se da će vanjske planete preživjeti taj proces, a njihove bi se orbite udvostručile kako Sunce gubi masu. Očekivalo se da će do raspada sistema doći tek za 30 do 100 milijardi godina, i to pod uticajem zvijezda koje bi prolazile u blizini.

Nasilan kraj umjesto mirnog gašenja

Novi nalazi, koje su objavili naučnici s Kalifornijskog instituta za tehnologiju (Caltech), pokazuju da ta predodžba nije tačna. Umjesto toga, orbite vanjskih planeta – Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna – postaće nestabilne već za milijardu godina nakon što se Sunce pretvori u bijelog patuljka. Taj je trenutak još uvijek milijardama godina u budućnosti.

Kad Sunce postane bijeli patuljak, ohladiće se i smanjiti na polovinu sadašnje mase. Međutim, taj proces neće biti miran kao što se ranije mislilo. Istraživanje pokazuje da zvijezda neće gubiti masu ravnomjernim otpuštanjem materije, već kroz nasilne i nasumične izboje, koji se opisuju kao stohastički udarci.

Sunčev sistem star je 4,57 milijardi godina, a Suncu je preostalo još oko pet milijardi godina prije nego što postane crveni div. Dugo se pretpostavljalo da će ga divovske planete nadživjeti za gotovo nezamislivo dugo razdoblje, no nova studija to osporava.

Superračunari otkrili novu dinamiku

Istraživanje je provedeno uz pomoć superračunara visokih performansi i stotina naprednih numeričkih simulacija N-tijela. U analizi nisu korišteni alati umjetne inteligencije. Naučnici su programirali virtuelni model Sunčevog sistema koji je uključivao Sunce, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun, a superračunari su zatim izračunavali i simulirali njihove brzine i položaje kroz milijarde godina.

Ključna razlika ove analize u odnosu na prijašnje jeste modeliranje gubitka Sunčeve mase kroz nasumične i povremene izboje. Naučnici su testirali stotine različitih varijanti modela kako bi potvrdili svoje zaključke. Nalazi su objavljeni u časopisu „The Astrophysical Journal Letters“, u studiji pod naslovom „Terminalna nestabilnost Sunčevog sistema potaknuta stohastičkim gubitkom sunčeve mase“, prenosi Indeks