Svjetski dan prevencije od samoubistva: „Niko kroz mrak ne mora prolaziti sam“

Datum je ustanovljen 2003. godine, sa ciljem da usmjeri pažnju na fenomen suicida, smanji stigmu i podigne svijest među organizacijama, donosiocima odluka, stručnom i laičkom javnošću, šaljući jedinstvenu poruku da se samoubistva mogu spriječiti.

Godišnje se dogodi više od 700.000 samoubistava širom svijeta (1 od 100 smrtnih slučajeva), a svako samoubistvo duboko utiče na mnogo više ljudi.

O ovoj temi, pristupu, uzrocima i uticaju okoline, porodice i prijatelja, za ATV je govorila master psihologije, Gorica Vasić.

Uzroci i upozorenja

Koji su najčešći znaci upozorenja da se osoba nalazi u ozbiljnoj psihičkoj krizi i da joj je potrebna pomoć?

Znaci upozorenja manifestuju se kroz verbalne, neverbalne, ponašajne i socio-emocionalne aspekte. Recimo, osoba prečesto izjavljuje: da je bolje da je nema, da bi voljela da zaspi i da se vise nikada ne probudi, da drugi neće vise morati da brinu o njoj i sl. Povlaci se iz društva, osamljuje se, neočekivano se oprašta od bliskih drugih, upada iznenada iz duboke depresije ili apatije u neočekivani mir ili lažno dobro raspoloženje. Osim navedenog ispoljavaju se fizičke i fiziološke promjene; promjene u ishrani (odbijanje hrane ili prejedanje), u spavanju, zanemarivanje licne higijene, traženje utjehe u konzumaciji alkohola i drugih supstanci.

Kako razgovarati sa osobom?

Kako razgovarati sa osobom za koju sumnjamo da razmišlja o samoubistvu i šta nikako ne bi trebalo da joj govorimo?

Razgovarati treba smireno, otvoreno i sa velikim saosjećanjem. Treba saslušati bez osuđivanja i pružiti podršku, ali i obavezno naći način kako sto prije uključiti stručnu osobu. Poželjno je da se u razgovoru izbjegava umanjivanje i negiranje postojanja problema. Ne treba stvarati osjećaj krivice i kukavičluka komentarima da ce unesrećiti svoju porodicu, te davati olake savjete poput onih da izađe u šetnju i popije kafu. Suicidalnim osobama je bitno prihvatanje i razumijevanje da su u stvarnim problemima koji zahtijevaju stručan i temeljan pristup, i pružanje pomoći.

Koji faktori dovode do suicidnih misli?

Koji faktori najčešće dovode do suicidalnih misli i postoje li grupe ljudi koje su posebno ugrožene?

Najčešći faktori rizika su psihički poremećaji i fiziološke zdravstvene tegobe u komorbiditetu, prethodni pokušaji suicida, akutne životne krize, hronični bolovi, pretrpljena trauma, nasilje, zanemarivanje.

Najugroženije grupe su adolescenti izloženi krizi identiteta, vršnjačkom nasilju, sajber nasilju, porodičnom nasilju, zanemarivanju i sve češće akademskom pritisku; muškarci stariji od 65 godina u statistički većem riziku zbog gubitka uloge u društvu, izolacije i sklonosti da ne traže pomoć; osobe koje žive same i bez socijalnih kontakata, osobe sa zavisnostima (hazardne igre, alkohol, narkotici).

Stručna pomoć

Koliko je važno potražiti stručnu pomoć na vrijeme i kome se osoba ili njena porodica mogu obratiti?

Stručna pomoć potražena i pružena na vrijeme je ključna. Suicidalne ideje su znaci duboke patnje koji se uspješno liječe i prevazilaze uz psihoterapiju, savjetodavni rad, farmakoterapiju i sistemsku podršku.

Kontakti za pomoć:

Hitna medicinska pomoć 00-24č - dostupni za akutne psihotične i suicidalne krize pozivom na broj 124

Centar za zaštitu mentalnog zdravlja u sklopu JZU Dom Zdravlja Banjaluka

Plavi telefon: 0800 05 03 05

Pružaju podršku i savjete najčešće djeci i adolescentima ali i odraslima u krizi

Psihijatrijska klinika u sklopu UKC Republike Srpske

Kako da se ponaša društvo?

Šta kao društvo možemo učiniti da se smanji stigma oko razgovora o samoubistvu i da ljudi lakše potraže pomoć?

Kao društvo treba da normalizujemo i prihvatimo razgovor, te odlazak i obraćanje psiholozima i psihijatrima za pomoć. Pomoć ne traže ,,ludi", pomoć traže oni koji su svjesni i već su na 50% pređenog puta ka oporavku. Tretiranje zdravlja mozga, mentalnog zdravlja, jednako je tretiranju i brizi o fizičkom zdravlju.

Osim navedenog, svaka firma i obrazovna ustanova trebalo bi da imaju programe mentalnog opismenjavanja. Mediji treba da izvještavaju odgovorno, a ne da prave senzacije od smrti od suicida; izbjegavati detaljisanje, pribjegavati navođenju opštih informacija i informacija sa brojevima telefona za pružanje pomoći. Uopšteno, institucije treba da omoguće lak i besplatan pristup psihološkim savjetovalištima, kao i veći broj savjetovališta po lokalnim zajednicama.

Podaci Ministarstva unutrašnjih poslova

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u Srpskoj se godišnje evidentira između 140 i 200 slučajeva samoubistava. Najveći procenat crne statistike čine muškarci, oko 75-80%, sto se u našim socio-kulturološkim krugovima direktno povezuje sa tradicionalnom matricom po kojoj muškarci potiskuju emocije i kasno traže, ili ne traže stručnu pomoć. Najveći broj stradalih su osobe starosne dobi 65 godina.

Centri za zaštitu mentalnog zdravlja imaju dobre resurse pomoći i podrške, ali je i dalje prisutna velika ruralno-urbana razlika u dostupnosti savjetovališta, kao i strah od osude okoline u manjim sredinama.

Niko kroz mrak ne treba prolaziti sam

Ono sto bih na kraju posebno istakla je glavni izazov u našem društvu patrijarhalni stereotip o ,,jačini" tj. uvjerenje da je traženje psihološke podrške znak slabosti i ,,ludila". Osoba u krizi ne želi da umre, ona želi da prestane nepodnošljiva bol i patnja koju u tim trenucima osjeća.

Najvažnija poruka koju bi svi trebalo da usvojimo je da NIKO KROZ MRAK NE MORA PROLAZITI SAM. Rano prepoznavanje problema spasava život, poručuje master psihologije, Gorica Vasić.