Trgovina djecom i dalje postoji: Gdje sistem zakazuje?

Djeca iz zanemarenih i socijalno ugroženih porodica lakše postaju meta eksploatacije, a problem dodatno otežava to što se žrtve ne prepoznaju uvijek na vrijeme.

Kako izgledaju najčešći oblici eksploatacije djece, gdje sistem pravi propuste i šta svako od nas može učiniti ako posumnja da je dijete u opasnosti.

Trgovina djecom nije priča iz prošlosti. U BiH i danas djeca postaju žrtve prosjačenja, prisilnih brakova, seksualne i drugih oblika eksploatacije. Nekada se, prema svjedočenjima sa terena, za dijete plaća novcem, a nekada ovcom ili litrom rakije.

Iz centra za socijalni rad kažu da se, kada je riječ o prosjačenju, godinama susreću sa istim porodicama, a ove godine zabilježen je i slučaj prisilnog braka.

"Organ starateljstva je govorim od 10 godina i prije imao dosta zahtjeva odobravanja bračnih zajednica maloljetnih lica i mislim da to apsolutno treba da prestane, organ starateljstva mogao je da da pismenu saglasnost da maloljetno lice stupi u brak i to ne smije da se dešava", kaže Branka Kostadinović, voditelj tima za zaštitu žrtava trgovine ljudima.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske u posljednjih pet godina evidentiralo je tri krivična djela trgovine djecom, dva slučaja prosjačenja i jedan seksualne eksploatacije.

Kao žrtve evidentirane su četiri maloljetnice. Ali, broj srodnih krivičnih djela pokazuje da je problem znatno širi.

Prema informacijama MUP-a Srpske podaci su sljedeći:

• tri krivična djela „Navođenje djeteta na prostituciju“, gdje su evidentirane četiri maloljetne žrtve;
• 42 krivična djela „Zapuštanje i zlostavljanje djeteta“, gdje su evidentirane 82 maloljetne žrtve;
• 118 krivičnih djela „Iskorištavanje djece za pornografiju“, gdje je evidentirano 45 maloljetnih žrtava;
• devet krivičnih djela „Vanbračna zajednica sa djetetom“, gdje je evidentirano devet maloljetnih žrtava ženskog pola i
• u skladu sa Zakonom o javnom redu i miru evidentirano je 2.158 prekršaja „Prosjačenja“.

Dijete postaje žrtva trgovine ljudima postepeno. Nije to otmica kakvu smo gledali u filmovima. Eksploatatori najčešće traže ranjivu djecu, iz zanemarenih i socijalno ugroženih porodica. A rizici su se preselili i na internet. Branka Kostadinović, kaže da je jedan od ključnih problema nedostatak edukacije.

"Ono što jeste problem u našem društvu je manjak edukacija RS ne ulaže puno u edukacije o trgovini ljudima u oblasti stručnog kadra referalnog mehanizma generalno ne samo Centra za soc. Rad nego svih institucija i imamo problem u identifikaciji žrtava trgovine ljudima i to je jedan od osnovnih problema ako nemamo identifikaciju ne možemo pomoći", ističe Kostadinovićeva.

Kada sistem prepozna problem, često već govorimo o djetetu čija su prava narušena. Ombudsmani upozoravaju da institucije postoje, ali da zaštita mora biti brža i snažnija. Jer, primjer iz prakse gdje jedan psiholog radi sa 80 djece bez roditeljskog staranja nije dovoljan da se odgovori na sve njihove potrebe. Aleksandra Marin Diklić kaže, upravo zbog toga u posljednjih pet godina sve češće dolaze pritužbe od nadležnih institucija.

"Kada se već desi kršenje dječijih prava prosjačenje, ili je žrtva seksualne eksploatacije tada se uključuje tužilaštvo policija i sud, ali tad se već kršenje desilo i onda na čemu mi tad insistiramo jeste da ti postupci budu što brži što efikasniji a da se odmah pruži zaštita tom djetetu niz je tu propusta ne mogu reći da ne funkcioniše ali treba biti prioritet", kaže Aleksandra Marin Diklić, pomoćnica Ombudsmana BiH.

Zvanične brojke ne moraju pokazivati stvarne razmjere trgovine djecom. Upravo zbog teškoća u identifikaciji žrtava, dio slučajeva može ostati izvan sistema. Zato stručnjaci upozoravaju, bez bolje edukacije policije, socijalnih službi i drugih institucija, najugroženija djeca mogu ostati neprepoznata i bez zaštite.