Francuska kriza prijeti Evropi

Pritisak je nastavljen i u ponedjeljak, kada se prinos na francuske desetogodišnje obveznice kretao oko 4,9 odsto.

Posljedice više nisu ograničene samo na francusko tržište. Evro je u ponedjeljak pao na najniži nivo prema dolaru u posljednjih 17 mjeseci, a investitori ponovo postavljaju pitanje koje je godinama bilo gotovo zaboravljeno – može li fiskalni problem jedne velike članice ponovo postati problem cijele evrozone?

Rekordnih 340 milijardi evra novog duga

Razlog za nervozu nije samo politička nestabilnost u Parizu. Iza nje stoje i veoma konkretni finansijski pokazatelji.

Francuska će sljedeće godine na tržištu morati da izda rekordnih 340 milijardi evra srednjoročnih i dugoročnih državnih obveznica, što je 30 milijardi više nego ove godine. Ukupne potrebe države za finansiranjem procjenjuju se na gotovo 340 milijardi evra, uz snažan rast obaveza za refinansiranje ranije izdatog duga.

Francuska agencija za upravljanje državnim dugom očekuje da će samo trošak kamata u 2027. godini dostići 72,9 milijardi evra, nakon 62,6 milijardi ove godine. Prosječni prinos na francuske srednjoročne i dugoročne obveznice izdate ove godine već je porastao na 3,55 odsto, sa 3,14 odsto prošle godine.

Drugim riječima, Francuska istovremeno mora da izdaje sve više duga i da za njega plaća sve veću cijenu.

Dio problema posljedica je i dospijevanja obveznica izdatih tokom pandemijske i energetske krize. Samo zbog većeg obima dospijeća, potrebe za finansiranjem sljedeće godine biće veće za 19,4 milijarde evra.

Dug ide prema 120 odsto BDP-a

Mnogo veći problem od jednogodišnjeg programa zaduživanja predstavlja pravac u kojem se kreću francuske javne finansije.

Evropska komisija očekuje da će francuski javni dug sa 115,6 odsto BDP-a u 2025. godini porasti na 118,1 odsto ove godine, a u 2027. preći 120 odsto BDP-a. Istovremeno, budžetski deficit ove godine trebalo bi da ostane na visokih 5,1 odsto BDP-a. Bez novih mjera, Komisija je za 2027. očekivala njegovo povećanje na 5,7 odsto.

Francuska vlada sada pokušava da promijeni takvu putanju. U prijedlogu budžeta za 2027. godinu postavljen je cilj da deficit bude pet odsto BDP-a, ali upravo je politička izvodljivost neophodnih rezova jedan od glavnih razloga zbog kojih investitori postaju nervozni.

Francuska pritom nema ni snažan privredni rast kojim bi mogla jednostavno da preraste svoj dug. Evropska komisija za ovu godinu očekuje rast BDP-a od samo 0,8 odsto, a za sljedeću 1,1 odsto. Uz tako slab rast, velike primarne deficite i sve veće troškove kamata, odnos duga prema BDP-u teško je stabilizovati.

Komisija zbog toga Francusku već svrstava među zemlje sa visokim srednjoročnim rizicima za održivost javnih finansija.

Politički problem postao finansijski

Da je riječ samo o lošem stanju javnih finansija, tržišta bi vjerovatno reagovala mirnije. Ono što Francusku čini posebno osjetljivom jeste kombinacija visokog duga i političke blokade.

Parlament je fragmentiran, dogovor o budžetskim rezovima teško je postići, a predsjednički izbori slijede 2027. godine. Mjere štednje već izazivaju proteste, dok investitori sve više sumnjaju da će bilo koja francuska vlada prije izbora imati dovoljno političkog prostora za ozbiljnu fiskalnu konsolidaciju.

Evropska komisija već je upozorila da je politička blokada prilikom usvajanja budžeta za 2026. ublažila prvobitno planirano smanjenje deficita, kao i da bi politička neizvjesnost do predsjedničkih izbora mogla dodatno otežati ostvarivanje francuskih srednjoročnih fiskalnih ciljeva.

Upravo zbog toga tržište od Francuske sada traži sve veću premiju za rizik.

Razlika između prinosa na francuske i njemačke desetogodišnje obveznice u petak je nakratko porasla na gotovo 160 baznih poena, dok se početkom ove sedmice zadržala na oko 140 do 150 baznih poena. Njemačka obveznica u evrozoni služi kao referentna bezrizična stopa, pa širenje tog raspona pokazuje koliko veći prinos investitori traže da bi držali francuski dug.

Zašto je pad evra važan signal

Posebno je značajno to što problem više nije ograničen samo na tržište obveznica. Evro je u ponedjeljak pao na približno 1,12 dolara, odnosno na najniži nivo od maja 2025. godine.

Slabljenje zajedničke valute pokazuje da investitori francuski problem sve više posmatraju kao rizik za evrozonu u cjelini, a ne samo za jednu državu.

Evro je istovremeno oslabio i prema švajcarskom franku, koji tradicionalno predstavlja utočište za investitore u periodima evropske finansijske nervoze. Upravo tu se pojavljuje najveći rizik – prelivanje problema.

Ukoliko investitori počnu da zahtijevaju veće premije i za obveznice drugih zaduženijih članica, francuski problem mogao bi da poveća cijenu kapitala mnogo širem krugu država i kompanija. Prinosi na španske obveznice već su porasli, dok tržišta ponovo pažljivije prate Italiju i druge članice sa visokim javnim dugom.

Francuska ipak nije nova Grčka

Poređenja sa evropskom dužničkom krizom iz 2011. i 2012. godine zato nisu potpuno neutemeljena, ali između tadašnje i sadašnje situacije postoje velike razlike.

Francuska je druga najveća privreda evrozone, ima veliko i likvidno tržište državnih obveznica i trenutno se ne suočava sa neposrednim problemom finansiranja.

Francuska agencija za upravljanje dugom navodi da je do kraja septembra već realizovano 85 odsto ovogodišnjeg programa finansiranja, dok je potražnja investitora za srednjoročnim i dugoročnim izdanjima ove godine bila oko dva i po puta veća od ponuđenih količina.

Dakle, Francuska trenutno nema problem da pronađe kupce za svoj dug. Problem je cijena po kojoj će ga prodavati ukoliko povjerenje nastavi da se pogoršava.

Još jedna velika razlika u odnosu na 2011. godinu jeste to što Evropska centralna banka (ECB) danas raspolaže instrumentima kojima može da interveniše ukoliko rast prinosa pojedine članice počne da ugrožava prenos zajedničke monetarne politike.

Međutim, intervencija ECB-a u slučaju Francuske bila bi politički i ekonomski osjetljiva. Centralna banka mora da napravi razliku između neopravdane fragmentacije tržišta i rasta prinosa koji je posljedica stvarnih fiskalnih problema određene države.

Ako tržište od Francuske zahtijeva veću kamatu zato što joj rastu dug i deficit, prostor za intervenciju nije neograničen.

Dodatni problem predstavlja to što ECB istovremeno smanjuje svoj bilans i prestaje da reinvestira dio dospjelih državnih obveznica. Zbog toga veći dio novog državnog duga mora da apsorbuje privatno tržište, i to upravo u trenutku kada Francuska i druge države treba da izdaju rekordne količine obveznica.

Dio ekonomista zbog novih napetosti već poziva ECB da preispita nastavak kvantitativnog stezanja.

Problem nije samo Francuska

Francuska kriza dolazi u posebno nezgodnom trenutku za cijelu evrozonu.

ECB procjenjuje da će ukupni budžetski deficit evrozone sa 2,9 odsto BDP-a prošle godine porasti na 3,6 odsto ove, a zatim dostići 3,7 odsto u 2027. godini. Istovremeno, javni dug evrozone do 2028. godine trebalo bi da poraste prema 90 odsto BDP-a.

Jedan od razloga je povećana državna potrošnja na odbranu, energetsku sigurnost i infrastrukturu, ali i sve veći troškovi kamata.

Evropa tako ulazi u period u kojem države moraju da izdaju velike količine novog duga upravo u trenutku kada se završava era izrazito jeftinog finansiranja.

Francuska je samo najvidljiviji primjer tog problema.

(Bankar.me)