U Raškovcu se ne gleda ni vjera ni nacija: Komšija, pa sve ostalo

"Svi smo tu jarani, zajedno jedemo pijemo, nemamo drugog izbora, tako mora dalje. Samo eto što politika radi svoje, znamo svi kako je. Trudimo se da ide na bolje", rekao je Nihad Harambašić.

"A kako živimo, ja uvijek kažem da postoje ljudi i ne ljudi. Većina nas koji smo ovdje, odrasli zajedno, išli zajedno u vrtiće u škole, smo i dan danas isti", kaže Brankica Motl.

Otvorene kapije i dobre domaćine u Raškovcu je zatekla i naša ekipa. Za ATV pričaju da žive u miru. Poštuju se sve vjere i običaji.

"Uredno živimo normalno, bezbjedna sam. Ne osjećam nikakvu netrepeljivost, ne osjećam nikakve probleme neke te nacionalnih razdora, ništa ne osjećam", priča Koviljka Pekija.

"Prošlo je više ono, što je ko tražio gotovo je. Sad se pomiriti, živiti skupa poštovati se skupa, pomagati jedni drugima. Nemam ja, imate vi, nemate vi imam ja", rekao je Tajib Hodžić.

Suživot, međusobno pomaganje i poštovanje različitosti. O tome, u Prijedoru, svjedoče i udruženja koja njeguju tradiciju.

"Pamtim eto da je uvijek u društvu bilo svih nacija, niko nije postavljao nikakvo pitanje ko je ko i šta je šta. I sad imamo dobru saradnju sa svima, a eto i mimo toga u društvu družimo se, dijelimo iste probleme", rekao je Nebojša Aleksić, sekretar u SKUD-u "Dr. Mladen Stojanović", Prijedor.

"Od vremena povratka 2002. godine kada smo ponovo pokrenuli rad društva, zaista smo radili da u našem društvu imamo svih nacionalnosti, da se svi osjećaju ljepo i da nam svima bude lijepo. Ono što je cilj svakog čovjeka na planeti da mu bude lijepo i da lijepo živi, da se druži da ima oko sebe ljude pozitivne, da se širi zajedništvo i stvarno smo na tome radili", rekla je Alma Semanić, sekretar u KUD-u "Osman Džafić" Prijedor.

Pod Kozarom gdje se komšijska ruka ne odbija i gdje se hljeb i brige dijele na ravne časti, suživot je jedina prirodna stvar. Za njih je računica jasna, na kraju dana najbliži je komšija, a najvažnija ocjena je da li si dobar čovjek.