Misteriozno (samo)ubistvo Josipa Krakića: Istraga nije okončana, svjedoci saslušani

Kao što je ATV pisao Josipovi roditelji Katarina Stjepanović i Marinko Krakić uvjereni su da je njihov sin ubijen i da je sve namješteno i inscenirano da izgleda kao samoubistvo. Josip je nestao 11.2.2023. godine, dan nakon što je došao u iznenadnu posjetu kod bake i djeda. Sutradan je u šumi u zaseoku Valentići pronađeno njegovo tijelo.

Čudno oproštajno pismo, pogrešan datum i signali

Josipova majka Katarina Stjepanović za ATV priča da je porodica, u sobi u kojoj je njen sin noćio kod bake, pronašla zgužvano oproštajno pismo, čudnog sadržaja.

”Najčudniji je uvodni dio, koji glasi: ”Ja Josip Krakić izvršio sam samoubojstvo 10.02.2023. godine. Sve što sam imao u svojem posjedu ostavljam svojoj obitelji...”. Nikada nisam čula da je neko tako pisao oproštajno pismo?! To je sumnjivo. Rukopis jeste Josipov, ali se po potezima na papiru vidi da je to pisano u strahu, vjerovatno pod prisilom. Na dva mjesta sam prepoznala nešto što mi govori da je to bio signal da to nije svojevoljno napisano”, ističe majka.

Uz neobjašnjene povrede na tijelu i druge nelogičnosti, sumnje da je Josip ubijen kod porodice je izazvao poziv koji je njegova sestra Ivana zaprimila onog dana kada je sa ocem Marinkom krenula ka Banjaluci da traže brata i prijave nestanak.

”Kako ti znaš da ga nema, kad mi ne znamo?”

”Nismo ni granicu prešli nazvala je rođaka iz Rijeke i rekla: ”Mama i ja plačemo, nema Josipa”. To mi je bilo čudno i pitao sam: ”Kako ti znaš da ga nema, kad mi to ne znamo?”. Nakon toga je prekinula vezu. To je nejasno! Mi smo se nadali da ćemo Josipa pronaći živog, a one su ga već oplakivale”, priča Josipov otac Marinko Krakić, tvrdeći da su kasnije došli do saznanja da je rođaka znala da će Josip stradati.

Pojašnjava da je sedmicama prije toga ista rođaka pozivala Josipa da dođe kod nje u Rijeku, iako se ranije nisu posjećivali. Josip je živio u studentskom domu u Zagrebu, gdje je imao cimera iz Rijeke. Autobusom je 3. februara otišao kod rođake, a ona mu je prethodno tražila da fotografiše bus kartu i kofer, da bi bila sigurna da će doći. Takođe mu je napisala da će, kada dođe u Rijeku, ona morati ”nestati na sat i po”.

”Ona je medicinska sestra i kasnije smo saznali da mu je, bez recepta, davala tablete za smirenje. Na pitanje zašto mu je to dala, ispričala je tri različite priče, a nakon toga nas je blokirala”, navodi Marinko koji je uvjeren da je rođaka njenog sina uplela u nešto ilegalno.

Istina se krije na relaciji Rijeka - Zagreb - Banjaluka

Josip se u Zagreb vratio 5. februara. Tri dana kasnije majci je napisao poruku: ”Je l` kući sve u redu?”. Tada je rekao da će 10. februara doći kući u Vojnić, jer je imao zakazano kod stomatologa. Umjesto toga, bez najave je iznenada otišao kod bake i djeda u Mišin Han...

”Takve poruke nikada nije slao... Sumnjamo da je zbog nečega mislio da je porodica u opasnosti od nekoga ili mu je prijećeno da nešto mora da uradi. Sve se odigralo na relaciji Rijeka - Zagreb - Banjaluka. Neko ga je vjerovatno prevezao do Banjaluke jer nema bus karte, koje je obično čuvao, a postoji karta od Banjaluke do Mišinog Hana”, kaže majka Katarina, navodeći da će istina kad-tad izaći na vidjelo.

Porodica je sve sumnje saopštila tužilaštvu, te su predložili da se uradi dopuna obdukcije, kao i saslušanja više svjedoka. Na upit ATV-a u Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci navode da je, nakon pronalaska tijela, dežurni tužilac bio na licu mjesta i obavio je uviđaj zajedno sa policijskim službenicima PU Banjaluka i dežurnim mrtvozornikom.

”Nakon uviđaja tužilac je naložio policijskim službenicima PU Banjaluka da preduzmu sve potrebne mjere i radnje radi utvrđivanja svih okolnosti u vezi smrti Krakić Josipa, te je izdata naredbu za obdukciju. Izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama u vezi sa pronalaskom tijela policija je tužilaštvu dostavila 20. marta 2023. godine”, rekla je portparol OJT Banjaluka Maja Đaković Vidović.

Svjedoci saslušani, parafinska rukavica izuzeta

Ona kaže da je nakon dostavljanja izvještaja, tužilac uputio zahtjev PU Banjaluka za dopunu izvještaja.

”Po prijedlog advokata oštećenih u tužilaštvu su saslušani otac i sestra Josipa Krakića, koji su tom prilikom predložili saslušanje svjedoka. Postupajući tužilac je naložio da se izvrše provjere i predloženi svjedoci su saslušani. U dosadašnjem toku postupka nije izvršena dodatna obdukcija, a izuzete su parafinske rukavice za potrebe vještačenja. Predmet se i dalje nalazi u radu, u fazi utvrđivanja okolnosti smrti Josipa Krakića”, kaže Đaković Vidović.

Uzrok smrti je prostrel glave hicem iz pištolja. Iako je Josip dešnjak, pištolj je zatečen pored lijeve ruke, a ulazna rana se nalazila na desnoj strani slijepoočnice. Specijalista sudske medicine dr Željko Karan, koji je uradio obdukciju, za ATV kaže da nije bio na licu mjesta i da stoji iza svega što je napisano u obdukcionom zapisniku u kojem je navedeno da je s maksimalnim stepenom sigurnosti smrt saomubilačkog porijekla.

”Za mene tu nema dileme. Radilo se o prislonu, sa vidljivom gareži i tipičnom ulaznom ranom u predjelu desne sljepoočnice. Podliv na oku je posljedica te povrede, jer je pukla kost baze lobanje i to se javlja u takvim slučajevima u sklopu opisane povrede”, kaže Karan.

Karan: ”Pravilo je da pravila nema”

Kada su u pitanju sitne povrede po licu i na spoljašnjosti obje šake, Karan napominje da je tijelo pronađeno u šumi i da kretanje kroz granje može biti objašnjenje. Za njega nije sporna ni činjenica da je pištolj pronađen pored lijeve ruke, dešnjaka.

”Ako je pucano u stojećem stavu, tijelo se može zateturati, napraviti korak, dva i naći se u proizvoljnom položaju. Tu ništa nije čudno. Bilo bi problematično da je pištolj bio u lijevoj ruci. To bi bio signal nekakve namještaljke, ali ovako postoje brojne mogućnosti. Pištolj, pri padu, može da ostvari kontakt s nekim dijelom tijela i i da se odbije. Tu je pravilo da pravila nema”, ističe Karan.

Po pitanju nagnječenja pluća on kaže da se ne zna koliko je ta povreda stara, ali naglašava da ona nema veze sa smrtnom posljedicom, a to je razorenje mozga projektilom iz vatrenog oružja.

”Postoji fotodokumentacija na kojoj je sve vidljivo. Ja ne znam okolnosti događaja, ne znam da li je on bio u sukobu s nekim, ne znam da li je imao neprijatelje, da li je s nekim bio u zavadi, da li se posvađao ili potukao... To se obdukcijom ne utvrđuje. To su druge stvari i neko drugi o tome treba da vodi istragu”, ističe Karan.