Skandal u bolnici u Hrvatskoj: Kardiohirurg dobio otkaz, policiji prijavio skrivene kamere

Da ljekar dobije otkaz nije uobičajena pojava u Hrvatskoj i zato je poprilično šokantna nedavna objava u medijima da je dr Ivan Burcar, kardiohirurg na Rebru, dobio otkaz. On je, nakon što je dobio otkaz, izašao u medije s tvrdnjom da su u sali postavljene kamere, kao i da šef kardiohirurgije naređuje da se rizikuju životi pacijenata ugradnjom srčanih zalistaka koji u nekim slučajevima nisu adekvatnih dimenzija.

Međutim, medicinske sestre i tehničari koji su na Rebru godinama radili sa dr Burcarom za 24sata otkrivaju svoju stranu priče, jer je zbog njihovih prijava ljekar na kraju i dobio otkaz. Navode da su došli do krajnje granice i da bi njih osam do deset samo dalo otkaz da je on ostao da radi.

Razgovarali smo i sa šefom kardiohirurgije, dr Hrvojem Gašparovićem, koji oštro odbacuje navode o ugradnji zalistaka koji nisu „adekvatnih dimenzija“, navodeći da je to tehnički i medicinski nemoguće.

Zaposleni u Klinici za kardijalnu hirurgiju KBC-a Zagreb u razgovoru za 24sata tvrde da su godinama bili izloženi psihičkom pritisku, verbalnom omalovažavanju, vrijeđanju i neprimjerenom ponašanju dr Ivana Burcara. Kažu da su zbog njegovog ponašanja na posao dolazili sa strahom i grčem u stomaku, posebno kada bi unaprijed znali da će s njim biti u operacionoj sali.

To je, kako tvrde, trajalo godinama i, nakon što su osjetili posljedice na sopstvenom zdravlju, odlučili su da ga prijave upravi. Prvo je zbog toga dr Burcar dobio opomenu pred otkaz, ali kako se, kažu nam, takvo ponašanje nastavilo, ponovo su ga prijavili. Nakon sprovedene istrage u bolnici dr Burcar je, dodaju, dobio otkaz.

– Svaki put kada bih vidio da on operiše, imao sam užasan osjećaj nemira i nelagode zbog njegovog ponašanja. Bilo je različitih situacija, vikao bi, maltretirao, prebacivao odgovornost. Bili smo izloženi verbalnom omalovažavanju, puno nas je na klinici koji smo imali problema s njim. Svi smo se žalili upravnoj službi. Onda se dogodila posljednja situacija i kap je prelila čašu. Otišli smo direktoru i rekli da više ne možemo da tolerišemo takvo ponašanje jer utiče na naše mentalno zdravlje – rekao nam je jedan od zaposlenih, koji je s njim, kako kaže, sedam godina radio u operacionoj sali.

Kažu da je rad u operacionoj sali sam po sebi izuzetno stresan. Posebno zato što rade na operacijama srca, u kojima, ističu, greške nisu dopuštene. Zaposleni sa kojima smo razgovarali govore nam da se mnogo njih razboljelo i ima problema sa štitnom žlijezdom upravo zbog stresa koji su imali zbog rada u sali sa dr Burcarom.

– Samo želimo mirno da radimo svoj posao. Imamo i po 50 do 70 prekovremenih sati mjesečno. Operacije srca same po sebi su dovoljno stresne. A onda dođete u situaciju da ne znate šta vas čeka u sali – opisuju zaposleni.

Neke su operacije, kažu nam, trajale znatno duže nego što bi očekivali, a napetost je dodatno rasla kada bi nešto u sali krenulo drugačije od očekivanog.

– Ako mu date instrument, a on nije onakav kakav je očekivao, bez da vam konkretno kaže šta je zamislio, znao je da viče, govori da će se zbog vas nešto dogoditi pacijentu, da ćete ubiti pacijenta. Ako nekog u tom trenutku nema u sali, instrumentarka ostaje izložena. Nisu to uvijek bile psovke. To je bilo vikanje, prijeteći ton, pogled, okrivljavanje i prebacivanje odgovornosti za stvari koje se nisu ni dogodile – opisuje jedan od zaposlenih.

Kažu i da su se zaposleni nakon takvih situacija vraćali kući u suzama.

– Bilo je koleginica koje su plačući odlazile kući. Dan unaprijed radili bi raspored i već bi se među koleginicama čulo: „Sutra sam opet s njim“. Ljudi su imali grč u stomaku. To je počelo da se odražava i na zdravlje – navode zaposleni.

Jedan od njih tvrdi da je u jednom slučaju dr Burcar bacio makaze u operacionoj sali nakon što su mu dodali instrument kojim nije bio zadovoljan.

– Dodao sam mu makaze koje nisu zarezale kako je htio i on ih je bacio. To nije bila normalna reakcija – ističe.

Zaposleni tvrde i da su tokom godina podnosili mnogobrojne prijave te da je zbog ponašanja ljekara sprovedena interna istraga. Navode da je cijeli kolektiv davao iskaze pravnoj službi.

– Prijave su išle ka direktoru, pravnoj službi. Vodila se interna istraga. Bilo je prijava sa odjeljenja i iz sale. Cijeli kolektiv dao je iskaze. Godinama smo ćutali i trpjeli jer smo znali da, ako se svi skupimo i počnemo da djelujemo, to može dovesti i do njegovog otkaza. Nije nam bilo lako da to odlučimo, ali posljedice koje smo osjećali nakon godina izlaganja takvom ponašanju nadvladale su osjećaj krivice da ga ipak prijavimo – rekli su.

Tvrde da je dr Burcar prije otprilike godinu dana dobio opomenu pred otkaz zbog takvog ponašanja, ali da se, prema njihovim riječima, ono ipak nastavilo.

– Nikad se nije izvinio. Nastavio je da radi i maltretira nas. U jednom trenutku rekao je da mu je ostalo još nekoliko mjeseci opomene i da će nakon toga nastaviti po starom. Bilo je i poruka u smislu da ćemo vidjeti njegovog advokata, da on ima svoje ljude – kažu te dodaju da je sva komunikacija s njim išla u smjeru stalne prijetnje i pritisaka.

Zaposleni navode i da je dr Burcar znao da traži da se koleginica udalji iz ambulante dok obavlja preglede, uz obrazloženje da mu „nešto ne smjesti“. U svrhu kontrole, vodio je mlađe ljekare da sjede s njim dok radi u ambulanti.

– To je trajalo godinama. Nekad bi se situacija malo smirila pa bi ponovo eskalirala. Ali posljednjih godinu dana potpuno se izgubila kontrola. Zato smo sada reagovali – dodaju.

Posebno ih je, kažu, pogodilo kada je jednoj koleginici navodno rekao da će „otići u penziju bez licence“.

– Nikad nismo znali šta nas čeka kada uđemo u salu. To nas je najviše iscrpilo – kažu.

Zaposleni odbacuju i tvrdnje da su problem bile kamere u operacionim salama. Kažu da se nije radilo o tajnom snimanju zaposlenih i pacijenata, nego o video-nadzoru ulaska i izlaska iz sala.

– Kamere su nekada bile postavljene radi nadzora ulaska i izlaska u salu, posebno noću. To je bio video-nadzor koji i danas postoji i u bolesničkim sobama, a ne snimanje nekoga da bismo ga špijunirali. Dr Burcar je znao da kamere postoje i nikad se ranije nije žalio – navode.

Kažu da se materijal pohranjivao u bolničkom sistemu, ali da se takvi snimci već godinama ne čuvaju. Dodaju i da niko nije mogao da dobije snimke.

Prema njihovim riječima, sve što se događalo posljednjih godina kulminiralo je odlukom da više ne žele da ćute.

– Došli smo do toga da smo bili spremni da stanemo s operacijama, damo otkaz i izađemo u javnost. Direktor i pravna služba su nas saslušali. Ovo nije nešto što se dogodilo preko noći. Traje godinama – kažu.

Zaposleni posebno ističu da ne žele da se njihov istup shvati kao napad na ljekarsku profesiju ili kliniku.

– Boli nas što je ugled cijele klinike i ljudi koji tamo rade narušen. Mi ne želimo ništa drugo nego mir i mogućnost da profesionalno radimo svoj posao. Svi radimo više od deset godina. Nismo ljudi koji žele probleme. Želimo da dođemo na posao, odradimo ga profesionalno i odemo kući. Ali više nismo mogli. Enorman broj prijava, godine pritiska i posljedice koje smo osjećali učinili su svoje. Ovo je bilo nešto što se više nije moglo tolerisati – poručuju.

Razgovarali smo i sa prof. dr sc. Hrvojem Gašparovićem, načelnikom Klinike za kardijalnu hirurgiju KBC-a Zagreb. Gašparović odbacuje navode koji se odnose na način ugradnje srčanih zalistaka, a osvrnuo se i na kamere u operacionim salama.

– To su neistine koje su vrlo lako provjerljive razgovorom sa operaterima koji rade na Klinici. Tehnički je nemoguće da bi se pacijentu ugradio zalistak pogrešnih dimenzija. Dimenzija zaliska određuje se prema anatomiji pacijenta i tokom operacije postoji vrlo jasan način na koji se provjerava odgovara li određeni zalistak pacijentu. To nije nešto što se može proizvoljno napraviti – kaže dr Gašparović.

Ističe da nikad u svojoj karijeri nije nikome naredio ugradnju zalistaka bilo kog distributera.

– Konačni odabir potrošnog materijala isključivo je na operateru u operacionoj sali. Svaki distributer nudi veličine svih zalistaka, od najmanjih do najvećih. Zbog toga je neistinita tvrdnja da je neko mogao biti pod prisilom ugradnje zaliska pogrešne veličine. To je čak tehnički nesprovodivo. Potvrdu da nikad nisam nikome naredio ugradnju bilo kog tipa zaliska mogu dati svi operateri Klinike za kardijalnu hirurgiju KBC-a Zagreb. Distributer za kojeg se to pokušava vezati imao je, otkad sam ja načelnik, pad prometa na našoj Klinici sa 15,7 odsto na osam odsto – kaže.

Dodaje da se tržište u međuvremenu promijenilo.

– Konkurentski proizvodi izašli su sa boljim zaliscima i sasvim je normalno da se koriste proizvodi koji su, prema stručnim kriterijumima, najbolji za pacijenta – navodi.

Gašparović se osvrnuo i na kamere u operacionim salama.

– Otkad sam načelnik Klinike, nikad nisu bile u upotrebi – ističe.

Na pitanje o odnosima unutar klinike kaže da problemi između dr Burcara i drugih ljekara nisu novost.

– To nije problem koji traje od juče. Postoji dugogodišnja anamneza problema u odnosima s njim. Bilo je različitih situacija i konflikata. Treba uzeti u obzir da se ovdje svakodnevno rade izuzetno složene operacije. Moj je posao kao načelnika da organizujem rad Klinike, obezbijedim najbolje moguće uslove za pacijente i razvijam struku. Ne mogu da prihvatim konstrukcije kojima se stručne odluke pokušavaju prikazati kao rezultat nekakvog ličnog interesa – ističe dr Gašparović.

Naglašava da se njegove odluke mogu provjeravati kroz dokumentaciju i razgovore sa ljekarima koji učestvuju u operacijama.

– Ako neko tvrdi da sam određivao da se pacijentu ugradi zalistak koji mu ne odgovara, neka se to provjeri. To je vrlo jednostavno provjeriti. Razgovarajte sa operaterima, pogledajte medicinsku dokumentaciju i podatke o ugrađenim zaliscima. Stručne odluke ne donose se na način na koji se to sada pokušava prikazati – ističe.

Na kraju kaže da mu je najvažnije da se cijeli slučaj ne pretvori u obračun koji će narušiti povjerenje u kliniku.

– Meni je prije svega važno da pacijenti imaju povjerenje u ljude koji ih liječe. Ovo nije privatni obračun. Ovo je klinika u kojoj radimo sa pacijentima koji nam povjeravaju svoj život. Zato smatram da sve tvrdnje treba provjeravati činjenicama, dokumentacijom i iskazima ljudi koji su neposredno učestvovali u radu, a ne konstrukcijama – zaključuje.

Dr Ivan Burcar je za 24sata potvrdio da je dobio otkaz, za koji smatra da je cijeli postupak posljedica višegodišnjeg pritiska i prijava koje su protiv njega podnosili pojedini zaposleni.

– U junu 2025. godine više zaposlenih prijavilo me zbog navodne povrede dostojanstva i prijetnji. Bez da sam imao uvid u konkretne navode o tome na koji sam način te ljude navodno uvrijedio, dobio sam opomenu pred otkaz. I ranije sam u nekoliko navrata bio prijavljivan od iste ekipe za povredu dostojanstva. Jedna od tih prijava stigla je nakon što sam pokušao da promijenim termin ambulante. U ambulanti rade dvije medicinske sestre, meni taj termin petkom nije odgovarao i pokušao sam da ga promijenim. Zatim sam prijavljen za povredu dostojanstva. Krajem juna uslijedila je transplantacija koja je bila izuzetno stresna situacija zbog organizacije rada na dva radna mjesta. Bio sam prvi asistent. Tokom transplantacije medicinski tehničar počeo je da prigovara načinu na koji je transplantacija organizovana. Zamolio sam ga da prestane da govori jer je situacija zahtijevala koncentraciju i jasno definisane uloge. Nakon toga ponovo sam prijavljen za povredu dostojanstva. Ponovo je pokrenut postupak, a onda sam odjednom dobio otkaz – izjavio je za 24sata dr Ivan Burcar.

Prijavio je policiji da su na KBC-u Zagreb u sali za kardiohirurgiju bile postavljene kamere.

– Za njih sam znao još od vremena kada su postavljene, negdje oko 2015. godine. Nisam znao da njihov način korišćenja može biti nezakonit. Smatrao sam da su dio tehničke zaštite. Tek kada sam u maju 2025. godine dobio opomenu pred otkaz, tražio sam da se pregledaju, odnosno preslušaju video i audio-zapisi kako bi se utvrdilo da nikoga nisam vrijeđao, a u pisanom izjašnjenju KBC-a navedeno je da te kamere nisu dio sistema tehničke zaštite. Tada sam posumnjao da postoji problem i angažovao advokate. Advokati su mi rekli da je pitanje zakonitosti kamera ozbiljno. Podnio sam prijavu i DORH-u. Taj postupak je, koliko mi je poznato, još u toku. Koliko znam, kamere su početkom ove godine uklonjene – rekao je Burcar.

Smatra da se pitanje kamera ne može posmatrati odvojeno od svega što mu se, kaže, događalo na poslu.

– Kao ljekar ne mogu da prihvatim sistem u kojem se zaposleni prijavljuje, a da pritom nema stvaran uvid u ono za šta se tereti niti mogućnost žalbe na odluku u postupku zaštite dostojanstva – dodaje.

24sata su tražili odgovore i od uprave KBC-a Zagreb.

– U operacionim salama Klinike za kardijalnu hirurgiju KBC-a Zagreb nema instaliranih nadzornih kamera – odgovorili su na upit 24sata o kamerama iz uprave KBC-a Zagreb.

Organizacija rada klinika i kliničkih zavoda u nadležnosti je, kažu, načelnika.

– Prema izjašnjenju načelnika Klinike za kardijalnu hirurgiju, odluku o ugradnji i vrsti srčanih zalistaka samostalno donosi operater u okvirima mogućnosti Klinike i dostupnog materijala, a u skladu sa smjernicama. U slučaju potrebe ili mišljenja operatera za ugradnjom specifičnog zaliska koji je izvan smjernica, to se iznosi na jutarnjem sastanku kako bi mogao da se pripremi. Ako postoji potreba za izmjenom plana ili tipa zaliska tokom operacije, operater to može i uvijek to čini samostalno – ističu iz uprave.

Na pitanje o otkazu dr Burcaru dodaju da, prema zakonu, ne mogu ništa da komentarišu.