Dodik: Neću napustiti politiku srpske nacionalne odbrane

Govoreći okupljenima na obilježavanju 33 godine od srpskog stradanja u Skelanima na današnji dan, Dodik je naglasio da je svaki dan dan srpskog stradanja, ne samo u ovom nego u Drugom svjetskom radi, kao i da se svakodnevno bilježe nepravde prema srpskom narodu.

"Ali, ne smijemo da prestanemo da se okupljamo i da prestanemo da se sjećamo", istakao je Dodik.

On je naglasio da se ne smije oprostiti da bude ubijeno dijete od pet godina, kao što je to bilo u Skelanima, i da se to smatra junaštvom, te podsjetio na ubistvo Petra i Pavla Golubovića u Konjicu što govori da je to, kako je rekao, bila čitava ideologija protiv Srba.

"Sada nam prodaju priču o BiH. Moramo odbaciti BiH po obliku državnog uređenja na način kako su oni to činili rušeći Dejtonski mirovni sporazum", rekao je Dodik.

Istakao je i da se Dejtonski mirovni sporazum morao prihvatiti, više nego što se to htjelo, jer je značio prekid rata i uspostavljanje mira na bazi političkog dogovora, ali je napomenuo da su onda krenuli da to sve ruše.

"Instalirali su Sud BiH koji služi da se zaštite zločinci. Naser Orić je bio procesuiran pred tužilaštvom u Bijeljini a onda su napravili svoja pravila i rekli da imaju pravo da Sud u Sarajevu izuzme svaki predmet širom BiH", napomenuo je Dodik.

Dodao je da je predmet protiv Oruća izuzet i da se potom on pojavljuje u javnosti i svašta iznosi, naglasivši da onaj koji ubija, taj i laže.

"Njima ništa ne smeta da lažu", rekao je Dodik.

U tom kontekstu je pomenuo i glasanje u Generalnoj skupštini UN o rezoluciji o Srebrenici pojasnivši da su u tom tijelu 192 zemlje, a pravila za glasanje govore da se odluke donose većinom, a da je 80-ak država glasali da je bio genocid u Srebrenici.

Jake muslimanske snage od nekoliko hiljada vojnika iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića napale su u zoru 16. januara 1993. godine srpska sela oko Skelana. Tog dana ubijeno je čak 69 stanovnika ovog kraja, a dvije trećine stradalih bili su civili, među kojima i nekoliko djece.

Ranjeno je 165 mještana. Od 30 zarobljenih polovina nije preživjela mučenja u srebreničkim kazamatima, a njih četvoro još se vode kao nestali.