Graorac: Zašto se diže tolika halabuka oko istrage, niko ne smije biti iznad zakona

"Zašto se i zbog čega diže tolika prašina oko predprocesnih radnji koje su normalne u bilo kom sudskom postupku, pa tako i ovom koji je aktivan. Svi se pitamo zašto se i zbog čega diže tolika halabuka. Već u prvim trenucima kada su pozivani zaposleni bivši/sadašnji radnici Memorijalnog centra automatski se podiglo sve da se to da li spriječi ili da se eventualno utiče na pravosudne institucije da se postupak obustavi, sa čim se niko ne slaže", kaže Graorac za ATV.

Ona jasno poručuje da svi oni koji obavljaju neku funkciju, bilo da je institucija ili pojedinac, treba da se odazovu pozivima suda ili tužilaštva.

"Memorijalni centar Potočari ne može i ne smije biti zaobiđen u svemu ovome bez obzira što mu je aktivnost to što jeste. Bez obzira što predstavlja porodice stradalih Bošnjaka, što se bavi aktivnostima vezano za kulturu sjećanja, niko, pa ni oni ne treba da budu izopšteni iz pravnog sistema. Dajemo podršku institucijama pravosuđa da obavi ovaj dio posla".

Graorac smatra da se Memorijalni centar Potočari ne bavi samo onim zbog čega je osnovan, nego se bavi širom, političkom pričom i svim onim što čini život BiH.

"Svjedoci smo njihovih izvještaja, ne može se isključiti to i reći da oni rade samo ono što je njihova aktivnost. Ono što smo svi primijetili je da se ovdje u samom startu pokušava prebaciti priča i sve što je sporno na žrtve, porodice žrtava, kulturu sjećanja, sve ono što Memorijalni centar i jeste, da bi se stvorila pogrešna slika u javnosti. Da bi se to moglo tumačiti da je to pritisak na Memorijalni centar. Zakon treba da se poštuje i niko ne treba da bude u povlašćenom položaju", kaže Graorac.

Zahtjev za posebnim pravom i administrativnim statusom

Graorac smatra nema nikakvog osnova za zahtjev da Memorijalni centar dobije poseban status.

"Nema osnova, niti Memorijalni centar Potočari niti bilo koja druga ustanova ili institucija koja se bavi istim ili sličnim aktivnostima. Šta bi to podrazumijevalo? Da su nedodorljivi i da niko ne bi imao pravo ni mogućnost da priđe i uđe u poslovanje i rad Memorijalnog centra. S tim se niko neće složiti. Organizacija iz koje ja dolazim je organizacija nevladinog sektora, ali ima finansiranje iz budžeta Republike Srpske i svake godine se kontroliše u šta su utrošena ta sredstva", kaže Graorac.

Ona se pita i zašto tako nešto nisu tražili prije, nego baš sada kada su krenule istrage.

"Sigurno je da bi oni ovom odlukom u tom slučaju pokušali da spriječe sve one koji kontrolišu rad. Dok se na prvu reagovalo ovako, mi svi razmišljamo isto, čemu ako se radi po zakonu?", ističe Graorac.

Srpske institucije i mjesta stradanja u BiH nemaju jednak finansijski tretman od međunarodnih donatora

"Nijedno mjesto stradanja Srba u BiH nema donatorska sredstva niti se finansira na taj način. Pogotovo da je to kontinuirano kao što je u Memorijalnom centru. Zato se mi trudimo maksimalno da sve što se dešavalo devedesetih godina, prezentujemo mimo granica bivše Jugoslavije. Istinom se moramo boriti protiv svega ovoga i ovoga što se danas dešava u Memorijalnom centru. Imali smo situaciju da prilikom prezentacije srpskog stradanja u Njujorku, među prvima koji su reagovali je bio Emir Suljagić koji je negativno komentarisao sve što je prikazano tamo. Šta je to, je li to strah od iznošenja istine koja nije jednostrana, da postoje srpske žrtve, da ako postoji žrtva mora da postoji i zločinac..", kaže Graorac.

Ona podsjeća da Memorijalni centar treba da se bavi memorijalizacijom i kulturom sjećanja i pamćenja, a ne da negativno etiketira ono što su Srbi doživjeli kao narod.

"Sve do tada je vrlo loše i ovo je možda vrhunac svega što smo proteklih godina slušali".

Graorac kaže da je teško predviđati krajnji rezultat istrage, ali vjeruje da će institucije odraditi posao kako treba.