Sa 18 godina, dao je život za otadžbinu: Majka Milka iz Banjaluke čuva sjećanje na Sinišu

Nije joj lako da govori. Nesrećna je što je dočekala da ovako priča o svom sinu, ali je, s druge strane, ponosna što poslije toliko godina neko pita za njenog Sinišu, što nekoga zanima ko je bio i kakav je bio njen dječak.

"A bio mi je bolešljiv, alergičan, tugo moja. Vodila sam ga svugdje samo da ozdravi. Samo, ovoga mi krsta, da može vojsku da služi, da ga drugovi ne zafrkavaju", priča Milka za Memorijalni centar.

Siniša je bio drugo dijete Milke i Ilije. Rođen je jedanaest godina nakon starijeg brata Slobodana. Bio je visok i naočit mladić, voljen među ljudima, a kada je ozdravio, stasao je za odsluženje vojnog roka. Za mladog vojnika to je bio ponos, a ponosila se i njegova porodica. Punoljetstvo i osamnaesti rođendan dočekao je u Petrovcu, gdje je služio vojni rok. Rat je već trajao, pa je porodici, koja je živjela u Glamoču, poručio da ne dolaze na zakletvu.

"Ratno je doba, nemojte, majko, dolaziti na zakletvu"

Ubrzo je Siniša došao da obiđe porodicu. Bio je to njegov posljednji dolazak na kućni prag. Veče prije nego što će se vratiti na obavezu, molio je majku da ne ustaje i da ga ne ispraća, da spava, ali majčin nemir nije dao snu na oči. Sjeća se i njegovog posljednjeg telefonskog poziva. Do juče dječak, a tada mladić koji već misli na porodicu i ognjište.

"Majko, ja sad ne znam kada ću doći, nego mi ispleti vunene čarape pa mi pošalji. I, mater, da te molim, ako Glamoč počne da pada, ne ostavljajte mi ćaću, znaš da je slab, da ne može ići. Ljubim vas puno i pozdravljam i čuvajte mi se", rekao joj je.

Siniša je poginuo 4. novembra 1992. godine u Donjem Malovanu na Kupresu. Sahranjen je u Glamoču, odakle je porodica morala da izbjegne. Došli su u Banjaluku, a Sinišin grob ostao je u Glamoču. Godine su prolazile, a porodica nije uvijek mogla da ode do njega i zapali svijeću. Poslije rata prenijeli su Sinišine posmrtne ostatke u Ramiće kod Banjaluke.

A nije Siniša bio jedini iz svoje generacije. Sa njim je na Kupresu poginuo i njegov školski drug, dok je drugi stradao na Bihaću. Trojica školskih drugova više se nisu vratila kući, kaziva nam majka i zahvaljuje što smo došli da je pitamo za njenog Sinišu.