Afrička kuga prazni obore

To je skoro polovina od 23.994 svinje, koliko je ukupno u Srbiji stradalo od afričke kuge od početka godine.

Ristović se svinjarstvom bavi 20 godina i bio je jedan od najvećih proizvođača svinja u ovom dijelu Srbije, a sada je u dilemi da li će se i poslije ovog pomora svinja nastaviti baviti istim poslom.

– Samo u posljednje dvije godine u našu farmu je uloženo pet miliona evra. Kada se uzme u obzir broj usmrćenih životinja, prema procjeni stručnjaka, direktna šteta je oko 1,5 miliona evra, dok je indirektna mnogo veća. Usmrćene su priplodne krmače, nazimice, tovljenici, prasići... Ove životinje su trebale da donesu više od 30.000 tovljenika. Kao svaki normalan čovjek, svjestan sam situacije, emotivno mi je teško, ali ništa ne mogu promijeniti osim da prihvatim situaciju takvu kakva jeste – svjestan je Ristović.

Pridržavali se svih mjera

On ističe da, iako su na farmi preduzete sve zaštitne mjere, nisu uspjeli da spriječe da zaraza uđe u obore.

– Nijedno vozilo nije moglo da uđe na farmu prije temeljne dezinfekcije. Radnici su se tuširali i presvlačili u čista radna odijela i čizme prije svakog ulaska kod životinja. Teško je tu uprijeti prst u bilo koga, niti ja to želim. Ali, smatram da država treba da promijeni pristup kada se pojavi prvo žarište, jer je sada i država u minusu. Koliko znam, država nadoknađuje štetu za sve osim izgubljene dobiti, a ja znam koliko smo ulagali i šta smo izgubili – preračunava se Ristović.

Prema njegovim riječima, potrebno je da prođe od šest mjeseci do godinu dana da bi se proizvodnja mogla obnoviti.

– Do tada ću vidjeti šta mi je činiti. Još je sve svježe, moram ostati miran, sabran i realan – zaključuje Jasminko Ristović.

Zbog aktuelne situacije u vezi sa afričkom kugom svinja, po nalogu ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede prof. dr Dragana Glamočića, juče je u Vladi Srbije na najvišem nivou održana sjednica Operativnog štaba za koordinaciju aktivnosti na sprečavanju pojave, ranom otkrivanju, suzbijanju i iskorjenjivanju afričke kuge svinja.

Nije vrijeme za opuštanje

Ministar Glamočić istakao je da su mjere za suzbijanje afričke kuge svinja trenutno na snazi u šest upravnih okruga, ali da će danas, 14. jula, mjere biti ukinute u Borskom upravnom okrugu.

Dodao je da tokom vikenda nije bilo novih slučajeva zaraze, te da nema mjesta panici, ali da aktuelna epizootiološka situacija zahtijeva maksimalnu ozbiljnost, disciplinu i odgovornost svih aktera u lancu.

– Ovo nije trenutak za opuštanje. Afrička kuga svinja nije opasna po zdravlje ljudi, ali može da nanese ogromnu štetu našem stočarstvu, a upravo su ljudi najveći prenosioci virusa. Zato svi, od državnih institucija i lokalnih samouprava, do veterinarskih službi i samih proizvođača, moraju da djeluju kao jedan tim i pokažu najveći stepen odgovornosti. I najmanja nepažnja može dovesti do širenja virusa među svinjama – poručio je Glamočić.

Stradalo skoro 24.000 svinja

Od početka godine u Srbiji je eutanazirano ukupno 23.994 svinje, a iz resornog ministarstva poručuju da će šteta svima biti nadoknađena.

– Radi se procjena štete i država će nadoknaditi štetu po svim zahtjevima koji ispunjavaju zakonske uslove, a to je da je gazdinstvo registrovano i da su svinje obilježene. Takođe, kazne će biti pooštrene za sve koji ne poštuju propisane mjere – ističu iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Virus u Srbiju stigao 2019. godine

Dr Slobodan Stanojević, šef Odjeljenja za epizootiologiju u Naučnom institutu za veterinarstvo Srbije, kaže za Kurir Biznis da je virus afričke kuge svinja prvi put u Srbiju unijet 2019. godine na jednu farmu kod Mladenovca, ali da je brzom akcijom potpuno iskorijenjen.

– Ispitali smo više hiljada uzoraka i nismo uspjeli da razjasnimo kako je virus stigao. Kasnije je, 2020. i 2021. godine, bolest iz pravca Rumunije i Bugarske ušla na farmu u Zaječaru i tada je eutanazirano između 10.000 i 15.000 svinja. Tada su ubijane i zaražene i nezaražene životinje da bi se spriječilo dalje širenje – kaže Stanojević.

Šta je afrička kuga svinja

Afrička kuga svinja je opasna zarazna bolest koja pogađa domaće i divlje svinje, ali nije opasna za ljude. Virus se prenosi kontaktom sa zaraženim životinjama, kontaminiranom hranom, opremom, odjećom i vozilima.

Postupanje sa uginulim životinjama

Poslije eutanazije svinje se zakopavaju.

Stajsko đubrivo se pakuje na gomile kako bi se podvrglo biofermentaciji, jer tokom vrenja na određenoj temperaturi virus afričke kuge strada.

On ističe da se sada ubijaju samo zaražene životinje i zato sada imamo na stotine žarišta u više okruga.

– To se tako ne radi. Kada imate situaciju da imate više desetina, a možda i stotina izvorišta zaraze kojih niste ni svjesni, trebalo bi razmisliti koju strategiju primijeniti. Nama u Beogradskom okrugu bolest je stigla sa područja Mačve, gdje postoji od januara, i od Drine se širila i proljeća stigla u Beograd. Mi sada imamo situaciju da se u domaćinstvima u kojima se otkrije kuga uradi eutanazija svinja, očiste dvorišta, ali je vrlo teško izvršiti dezinfekciju i biti siguran da je ona pouzdano urađena tamo gdje imate đubrište. Problem je i što seoska gazdinstva često nisu ograđena, svinje se izgone na pašu ili im se donosi svježa trava i lucerka, koju vole i divlje svinje, tako da je taj kontakt i neposredni i posredni vrlo čest – objašnjava Stanojević.

Nakupci šire zarazu

Prema njegovim riječima, mora se strogo voditi računa o prometu životinja, mesa i ljudi.

– Ljudi koji se bave gajenjem svinja ne treba da posjećuju tuđe farme. Moraju biti svjesni toga i sami štititi i sebe i svoje saradnike sa kojima posluju. Dešava se da nakupci dolaze i jeftino kupuju prasiće i svinje koje u tom trenutku nisu bolesne i voze ih na drugu teritoriju. Dovoljno je da se jedna kasnije razboli i proširi zarazu. To je specifična bolest, jer umiru jedna po jedna svinja, pa ljudi ne primijete dok ne počnu masovno da uginjavaju – naglašava sagovornik Kurir Biznisa i dodaje da trenutna strategija suzbijanja afričke kuge ne daje rezultate i da bi u tu borbu trebalo da se uključe svi državni organi.

– Kada je bilo tropsko vrijeme, mi smo po 12 do 14 sati radili na eutanaziji iz dana u dan, od šest ujutru do osam sati uveče – ističe Stanojević.