Diplomu zamijenila Partešom: Marija i Nikola vraćaju osmeh djeci na KiM

Tamo je, zajedno sa Nikolom, izabrala put humanosti, solidarnosti i borbe za dostojanstven život svog naroda. Kažu, nije lako graditi budućnost u sredini u kojoj su mogućnosti ograničene i gdje su mnoge svakodnevne potrebe postale složenije.

"Nama nekako najviše fali organizacija tog društvenog, kulturnog, sportskog života i takvih nekih sadržaja koji bi podigli kvalitet samog života ovdje i to je nakon rata potpuno stalo i nekako smo ostali tako u svojim selima zaglavljeni, zarobljeni u svojim getima", rekla je iz HO „Kosovsko Pomoravlje“ Marija Vasić,

Kroz humanitarnu organizaciju „Kosovsko Pomoravlje“ žele da vrate osjećaj zajedništva, da djeci omoguće bezbrižnije djetinjstvo, mladima pruže priliku za obrazovanje, a porodicama pomognu da žive od svog rada.

"Jako nam je važno što imamo stipendiranje učenika i studenata sa Kosova i Metohije i kroz taj program je prošlo oko 200 mladih ljudi koji svakog mjeseca dobijaju mjesečnu podršku naše organizacije", dodala je Vasić.

U saradnji sa manastirom Draganac, organizuju i „Moravske duhovne večeri“.

"Jedna vrsta programa i predavanja, jednom mjesečno se održava u nekom od naših sela i da okupljamo ljude, da se bavimo nekim našim važnim društvenim i duhovnim temama i tu su nam gosti i različiti predavači, ljudi iz crkve, profesori, glumci", istakla je Vasić.

Neizvjesnost, bezbjednosni problemi i sve manje prilika za mlade ljude postali su sastavni dio života na Kosovu i Metohiji. Jovan Zafirović je rodni kraj napustio zbog studiranja, ali odlazak nikada nije značio i raskid sa zavičajem. U priči o svom zavičaju ne vidi samo teškoće.

"Ipak oni koji ostaju tamo, kada provedete malo više vremena shvatite da život teče, da su oni uprkos svemu i nasmijani i pozitivni i u tom smislu Kosovo je specifično i za definisanje a i taj naš mentalitet", rekao je Jovan Zafirović.

Između neizvjesnosti i nade, ljudi na Kosovu i Metohiji nastavljaju da žive, stvaraju i čuvaju svoju zajednicu. Dok ima ljudi koji ne odustaju, koji pomažu, okupljaju i stvaraju, postoji i nada da ovaj prostor neće ostati samo zavičaj onih koji su otišli, već dom i onih koji tek dolaze.