Martovski pogrom - godišnjica terora i progona Srba na Kosovu i Metohiji

Djeca tokom Martovskog pogroma, danas istoričari. Pamte zapaljene kuće, suze prognanih i oči bez nade. Bol je i danas isti kao prije dvije decenije.

"Zaista nikada u životu nisam osjetio, ni približno takav intenzitet straha kao tih nekoliko dana i prizori kada kuće gore, kuće mojih komšija, nekih rođaka, drugova sa kojima sam se svakodnevno družio i igrao, plač njihovih majki, njihovih sestara, dim koji se vije ka nebu iz njihovih kuća zahvaćenih plamenom je nešto što se nikada zaista ne zaboravlja", rekao je Marko Marković, istoričar.

"Ali se sjećam, jedne za mene nepregledne mase ljudi, koji su odjednom došli u Gračanicu, ljudi koji su sa sobom nosili plastičnu kesu sa stvarima, to je jedino što su uspjeli da izvuku iz svojih domova, ljudi u čijim očima nije bilo života", rekao je Nemanja Dimitrijević, doktorand istorijskih nauka.

Nasilje Albanaca nad Srbima se posebno prelilo na pravoslavne svetinje. Uništeno je 35 crkava i manastira.

"Mnogi od ovih zločina i dalje nisu u potpunosti procesuirani. Stradanje žrtava i razmjere razaranja ne smiju biti zaboravljeni. Ovo sjećanje nije samo okrenuto prošlosti. Ono predstavlja ozbiljan zavjet, okrenut ka drugačijoj budućnosti - da se sačuva istina, oda počast žrtvama i, kao narod vođen hrišćanskim i univerzalnim vrijednostima, ostane istrajan u zaštiti našeg naroda, identiteta i duhovnog i kulturnog nasljeđa", rekao je Marko Đurić, ministar spoljnih poslova Republike Srbije.

Svaka generacija Srba na prostoru Kosova i Metohije pamti neko nasilje. Tako je i danas. Sada vlasti takozvane Republike Kosovo kroz nametanje zakona vrše pritiske na srpsko stanovništvo.

"Život Srba na Kosovu i Metohiji danas je mnogo teži nego 2004. godine, Evropa je zločin koji se desio 2004. godine nagradila priznavanjem tako zvane Republike Kosovo", rekao je Predrag Adamović, iz udruženja „Srbsko sabranje Baštionik“.

"Tada 2004. godine Albanci su koristili su nasilje, koristili su oružje, vatru da proteraju srpski narod sa ovih prostora, međutim, danas u današnje vrijeme Aljbin Kurti i njegovo samoopredjeljenje koriste administrativni put da bi to odradili, takođe su htjeli i cilj im je bio da i ovo malo Srba što je ostalo na ovim prostorima protjeraju sa svojih vjekovnih ognjišta", kaže Lazar Stević, novinar sa Kosova i Metohije.

U tim martovskim danima svi su se sklonili - međunarodna zajednica odlučila je da zatvori oči.