
Autor:
ATV redakcijaKomentari:
0
Cijena iznajmljivanja najvećih tankera za prevoz sirove nafte, poznatih kao VLCC (VLCC), dostigla je rekordnih 1,2 miliona dolara dnevno, pošto rat između Sjedinjenih Američkih Država i Irana remeti pomorski saobraćaj i produžava rute kojima se nafta doprema sa Bliskog istoka do Azije.
Troškovi transporta nafte VLCC tankerima, koji mogu da prevezu oko dva miliona barela, više su nego udvostručeni od kraja avgusta na ruti između Bliskog istoka i Kine, pokazuju podaci brodske kompanije Bremar (Braemar), sa sjedištem u Londonu.
Sukob je doveo do manjka velikih tankera jer brodovi moraju da mijenjaju rute i prelaze znatno veće udaljenosti, prenosi „Fajnenšel tajms“ (Financial Times).
### Skuplji transport vrši pritisak na rafinerije i proizvodnju
Cijena prevoza nafte iz Brazila u Kinu porasla je za oko trećinu samo tokom protekle nedjelje, navodi Bremar.
Prije početka sukoba, dnevni najam VLCC tankera uglavnom se kretao između 20.000 i 50.000 dolara, dok je u februaru, zbog već postojećeg manjka brodova, cijena prevoza tereta iz Persijskog zaliva dostigla tada rekordnih 120.000 dolara dnevno.
Skuplji transport vrši pritisak na pojedine rafinerije, koje smanjuju proizvodnju jer im rast troškova dopremanja sirove nafte smanjuje profitabilnost, iako su cijene gotovih goriva takođe veoma visoke.
Prema analizi agencije Argus (Argus), troškovi transporta sada čine oko petine ukupnog troška dopremanja sirove nafte do rafinerija, zbog čega poremećaji u pomorskom saobraćaju sve više utiču na krajnju cijenu nafte.
Rafinerije u Indiji, na primjer, sve više nabavljaju naftu iz Brazila, Gvajane, zapadne Afrike i Sjevernog mora.
Takve isporuke zahtijevaju od 30 do 40 dana plovidbe, što dodatno vezuje tankere i smanjuje njihovu raspoloživost.
Nafta se kroz Ormuski moreuz trenutno prevozi uz pomoć oko 60 tankera koji preuzimaju teret i prebacuju ga drugim brodovima u Omanskom zalivu.
Oko 15 odsto svjetske flote tankera trenutno čeka kod obale Omana, procjenjuje brodski posrednik Klarksons (Clarksons).
Dodatni problem predstavljaju višednevna čekanja velikih tankera na preuzimanje tereta i prebacivanje nafte sa broda na brod.
Prema navodima analitičara banke Morgan Stenli (Morgan Stanley) Martijna Ratsa, supertanker u takvim uslovima može da provede i deset dana čekajući teret.
Pored toga, troškovi osiguranja tankera u ratnoj zoni snažno su porasli.
U pojedinim slučajevima osiguranje od ratnog rizika dostiže oko 10 odsto vrijednosti broda, dok je u manje rizičnim zonama uglavnom oko tri odsto ili manje, dodaje „Fajnenšel tajms“.
(Telegraf)
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.
Najnovije
Najčitanije
14
40
14
40
14
24
14
24
14
12
Trenutno na programu