Objavljena mapa: Šta Kijev može gađati raketama Tomahavk

Prema ISV-ovoj karti, na meti varijante Tomahavka koja ima domet oko 2.500 kilometara našlo bi se oko 1.945 ruskih vojnih objekata, uključujući 76 vazdušnih baza; za varijantu dometa približno 1.600 kilometara ISV navodi najmanje 1.655 poznatih vojnih objekata, među kojima 67 vazdušnih baza.

O kakvim metama bi se radilo?

Karta jasno razdvaja više tipova objekata koji bi mogli postati mete: stalne vojne baze, komandni centri, skladišta municije i goriva, arsenali, radio-instalacije, protivvazdušne lokacije, remontne baze, proizvodni pogoni i postrojenja za proizvodnju dronova.

Svijet

Ciklon hara Balkanom: Očekuju se velike padavine, napravljene brane od pijeska

Na karti je tako označena, na primjer, fabrika dronova Šahid u Jelabugi u Tatarstanu. ISV posebno ističe ključnu vazdušnu bazu Engels-2 i niz drugih aerodroma čije uništenje bi ozbiljno narušilo ruske operativne kapacitete.

Takođe su na karti prikazane i zone ruskih teritorija unutar Ukrajine, kao i granice dometa kraćih raketnih sistema (npr. ATACMS dometa oko 300 kilometara) i dvije varijante Tomahavka (oko 1.600 kilometara i oko 2.500 kilometara) — što vizuelno pokazuje koliko duboko u ruski prostor bi Ukrajina mogla djelovati tim oružjem, prenosi "Indeks".

Tehničke i operativne implikacije dometa

Razlike u dometu nisu samo brojke na papiru: varijanta od 1.600 kilometara već bi omogućila udare po značajnim logističkim čvorištima i komandnim centrima u zapadnim i centralnim dijelovima Rusije, dok bi varijanta od oko 2.500 kilometara obuhvatila i infrastrukturne tačke mnogo dalje, uključujući važne baze i industrijske komplekse u istočnijim dijelovima zemlje.

Scena

Kako je nastala 'Miljacka' - pjesma Halida Bešlića

Ukratko — što veći domet, to širi spisak mogućih meta, a ISV-ova brojka od gotovo 2.000 objekata upravo to ilustruje.

Šta je to Tomahavk?

Tomahavk je, podsjetimo, krstareći projektil velikog dometa. Precizan je i konvencionalno navođen te pogodan za udare na fiksne ciljeve kao što su skladišta goriva, zalihe municije, tehnički centri i fabrike.

U kombinaciji sa obavještajnim podacima i preciznim navođenjem, to je oružje koje bi moglo dugoročno i sistematski degradirati ruske logističke i lance snabdijevanja.

Politički i bezbjednosni rizici

Međutim, posjedovanje spiska od gotovo 2.000 meta i sposobnost udara po njima nisu isto što i politička odluka da se to i učini.

U Vašingtonu postoje velike dileme oko kontrole upotrebe raketa ako budu poslane preko NATO kanala, o čemu je sinoć govorio i američki predsjednik Donald Tramp.

Zanimljivosti

Stigao prvi supermjesec u 2025: Njegova moć je pojačana

On je, naime, rekao da je "donekle donio odluku" o slanju Tomahavka, ali da želi znati kamo bi Ukrajinci slali projektile i naglasio da ne želi eskalaciju. Tramp je poručio da bi postavio ta pitanja prije isporuke Tomahavka.

Trampova administracija, koja bi trebalo da isporuči to moćno oružje, nastoji da zadrži kontrolu nad tim kako bi se ono koristilo.

Prenos Tomahavka Ukrajini preko NATO partnera otvara pitanja o mehanizmima kontrole, o mogućem preusmjeravanju ili o tome ko će konačno odlučivati o izboru ciljeva.

Šta bi Ukrajina mogla gađati i zašto to pogađa Rusiju?

ISV-ova karta sugeriše da su najlogičnije mete one koje direktno podržavaju rusku vojsku: skladišta goriva i municije koja održavaju tempo borbi, remontne baze koje popravljaju oštećenu tehniku, aerodromi odakle kreću napadi i proizvodni pogoni (npr. za proizvodnju dronova).

Sistematski napadi na takve objekte mogu smanjiti operativnu fleksibilnost ruske vojske i usporiti njenu sposobnost vođenja širokih ofanziva.

Savjeti

Najjednostavniji trik za skidanje naljepnica sa tegli

ISV dodatno ističe ranjivost komunikacionih i logističkih koridora. Prekidi u snabdijevanju gorivom i popravkama brzo se prenose na ratište — manje goriva i resursa znači sporije kretanje, manje patrola i manju vatrenu moć.

Zaključni bilans - koliko daleko idu posljedice?

Ako bi SAD i NATO dozvolili Ukrajini da dobije Tomahavke i ako bi Kijev, uz odgovarajuće obavještajne podatke, počeo gađati dio tih gotovo 2.000 ciljeva, sukob bi se mogao preseliti dublje u rusku stratešku pozadinu.

To bi otežalo Moskvi vođenje operacija. Ali takav potez nosi i veliku političku cijenu: povećava rizik od direktne konfrontacije, postavlja pitanje kontrole nad oružjem i otvara debatu o tome gdje leži granica koja se ne smije preći. Takođe, odgovor Moskve bio bi neminovan, kao i mnogo puta do sada kada je Kijev gađao mete u Rusiji.