
Autor:
ATV redakcijaKomentari:
1
Veliko i neprijatno iznenađenje za Zapad i posebno Ukrajinu (prije svega njenu vojsku) predstavlja ruska „pametna“ raketa S-71 Monokrom.
Ova raketa (S-71M Monokrom, interni razvojni kod Izdelije S-71M) predstavlja jedan od najnovijih ruskih projekata u kategoriji „stelt lutajuće municije / hibridne krstareće rakete“. Razvio ju je KB „Suhoj“ (u okviru OAK) radi povećanja taktičkih mogućnosti ruskih vazduhoplovnih snaga.
Raketa je uvela potpuno nov način uništavanja neprijateljskih ciljeva. Ono što je bila prva asocijacija na „ispali i zaboravi“ sada je postalo više nego stvarnost. Dovoljno je raketu ispaliti u određenu oblast, a ostalo, putanju i pronalaženje cilja, uključujući i pokretne, preuzima ona sama.
Ono što je posebno „zaboljelo“ Kijev i Zapad je da raketa ima američki AI čip, što potvrđuju izvještaji ukrajinskih vojno-obavještajnih službi (GUR), a prenose ukrajinski mediji. U ostacima nove ruske krstareće rakete S-71M Monokrom pronađen je američki računarski modul Nvidia Džetson Orin.
Ovaj modul, Nvidia Džetson Orin, izuzetno je moćan sistem-na-čipu (SoM) namijenjen za obradu podataka „na samoj ivici“ (Edž AI) i koristi se da raketi omogući autonomno prepoznavanje meta u realnom vremenu putem kompjuterske analize video-signala sa optičke/IC kamere rakete. Sa 1.024 KUDA jezgra i namjenskim Tenzor jezgrima, čip pruža snagu potrebnu za poređenje silueta objekata na terenu sa sačuvanom bazom meta bez potrebe za spoljnom vezom ili klaud serverima.
Pošto čip omogućava da raketa sama „vidi“ i donosi odluke o korekciji putanje i konačnom udaru, sistem postaje nezavisan od GPS/GLONAS signala.
To znači da ukrajinski ili zapadni sistemi za elektronsko ratovanje (REB) ne mogu lako da ometaju raketu u završnoj fazi leta, jer ona ne zavisi od radio-veze ili satelita.
Detaljnije vojne i tehničke specifikacije rakete uključuju sljedeće elemente:
Primarni nosač: Raketa je namjenski dimenzionisana i dizajnirana tako da staje u unutrašnje spremnike za oružje (internal weapons bays) lovca 5. generacije Su-57. Preklopna krila i trapezoidni oblik trupa prilagođeni su baš ovim dimenzijama.
Sekundarni nosači: U razvoju je i integracija za bespilotnu letjelicu S-70 „Ohotnik“, dok se sa spoljnih nosača (pilona) može lansirati i sa aviona Su-30SM, Su-34 i Su-35S.
Operativni domet: Iznosi od 200 do 400 km (zavisno od visine i brzine lansiranja sa aviona-nosača).
Profil leta: Leti na izrazito malim visinama koristeći TERPROM/radarski altimetar za praćenje reljefa – od 20 do 75 metara iznad kopna i svega 5 do 15 metara iznad vodene površine, čime dodatno izbjegava radarsko otkrivanje.
Brzine: Krstareća brzina iznosi oko 0,6 do 0,8 maha (oko 500–600 km/h), uz maksimalnu brzinu do gotovo 1 maha pred sam udar.
„Nevidljiva“ za radare (EOP/RCS): Trup je napravljen od kompozitnih materijala (stakloplastika i ugljenična vlakna) sa oštrim geometrijskim ivicama. Efektivna površina radarskog odraza iznosi svega 0,007–0,01 m², što je čini izuzetno teškom metom za PVO sisteme kratkog i srednjeg dometa.
Pogon: Mali turbomlazni motor TRDD-50 (ili Rejnolds R500 u zavisnosti od serije) sa usisnikom vazduha na desnom ili gornjem dijelu trupa kako bi se smanjio toplotni i radarski otisak.
Težina: Bojeva glava teži između 150 kg i 250 kg.
Varijante: Može biti opremljena klasičnim fugasno-rasprskavajućim punjenjem (koristeći adaptaciju poznate bombe OFAB-250) ili probojno-kumulativnom glavom za djejstvo po utvrđenim objektima i oklopnim vozilima.
Razvijene su dvije glavne verzije:
S-71K „Kover“ (Tepih): Verzija sa pojednostavljenim navođenjem, namijenjena za redovne udare po poznatim stacionarnim metama (baze, skladišta). Nosi se uglavnom na spoljnim nosačima.
S-71M „Monokrom“: Napredna, potpuno autonomna verzija opremljena kamerama, optoelektronskim senzorima i AI čipom za patroliranje/lutanje u zoni i samostalan lov na pokretne mete. Nosi se unutar samog aviona Su-57 radi očuvanja njegovog stelt sigurnosnog profila.
Kompanija Nvidia saopštila je da su njihovi Džetson Orin moduli komercijalna tehnologija široke namjene (namijenjena programerima, akademcima, auto-industriji i robotici) koja se zvanično ne izvozi u Rusiju. Međutim, s obzirom na to da je riječ o zatvorenom komercijalnom hardveru koji nije pod strogom kontrolom prometa kao namjenske elektronske vojne komponente, Rusija ih nabavlja putem zaobilaznih kanala i trećih zemalja.
(Novosti)
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.

Svijet
1 mj
2
Svijet
1 mj
0
Svijet
1 mj
0
Svijet
1 mj
0Najnovije
Najčitanije
21
45
21
29
21
22
21
02
20
40
Trenutno na programu