U slučaju globalne katastrofe, gdje je najsigurnije?

U slučaju globalne katastrofe, poput nuklearnog rata, ogromne vulkanske erupcije ili udara velikog asteroida, najbolje mjesto za boravak bila bi Australija, pokazuje nova studija.

Istraživači su analizirali koja su mjesta najotpornija na globalne katastrofalne rizike – događaje koji bi tokom nekoliko mjeseci ili godina mogli da usmrte više od 10 odsto svjetske populacije.

„Ovakve vrste katastrofa nisu dovoljno istražene jer vjerovatnoća da će se dogoditi nije velika“, rekao je za Lajv sajens (Live Science) prvi autor studije Florijan Ulrih Jen, istraživač Univerziteta u Hagenu u Njemačkoj.

„Zbog toga ih je lako ignorisati“, dodao je.

Ipak, takve katastrofe su moguće i, ukoliko bi se dogodile, nijedna zemlja ne bi ostala potpuno pošteđena, naveo je Jen. Međutim, neka mjesta su ranjivija od drugih.

U novoj studiji, objavljenoj u časopisu „Globalni izazovi“ (Global Challenges), istraživači su analizirali radove iz različitih oblasti, poput bezbjednosti hrane, biološkog oružja i vulkanskih erupcija, kako bi identifikovali potencijalne globalne katastrofalne rizike i faktore koji su u prošlosti, ili tokom katastrofa manjih razmjera, pomagali zajednicama da ih prebrode. U bazu podataka uključili su i naučne radove koje su predložili stručnjaci iz pojedinih oblasti.

Tim je identifikovao tri široke kategorije rizika: događaje koji bi zaklonili sunčevu svjetlost, poput nuklearnog rata ili ogromne vulkanske erupcije; događaje koji bi uništili globalnu infrastrukturu, kao što su geomagnetna oluja ili masovni sajber-napad; i biološke opasnosti, poput prirodnih ili vještački izazvanih zaraznih bolesti koje bi mogle da usmrte veliki dio stanovništva.

Takvi događaji, napisali su autori, imali bi značajne i dugotrajne posljedice širom svijeta. Mnogi bi doveli do globalne gladi usljed propadanja usjeva i raspada trgovinskih mreža.

„Sistem proizvodnje i snabdijevanja hranom često je ono što vas na kraju dokrajči“, ističe Jen.

Balansiranje između različitih rizika

Tim je identifikovao karakteristike koje pojedine zemlje čine otpornijim na katastrofe i sposobnijim da obezbijede hranu svom stanovništvu. Iako, kako su autori napisali, „nijedno mjesto na Zemlji“ ne bi bilo otporno na sve katastrofalne rizike, neke zemlje bi prošle bolje od drugih.

Istraživači su utvrdili da su bogatije zemlje i regioni sa snažnom industrijskom bazom, koji pritom nisu u velikoj mjeri zavisni od globalne trgovine, sposobniji da prebrode globalne katastrofe.

Snažna industrijska baza omogućava zemljama da same proizvode robu koju više ne bi mogle da uvoze, čime postaju otpornije.

Važnu ulogu ima i geografija. Velika ostrva imaju prednost u odnosu na kontinentalne teritorije jer se lakše mogu izolovati, ali je neophodno i da imaju privredu koja je barem djelimično sposobna da samostalno funkcioniše, naveli su istraživači.

Ako je neka ostrvska zemlja veoma zavisna od međunarodne trgovine, poput Japana, našla bi se u velikim problemima ukoliko bi globalne trgovinske mreže bile prekinute, pokazala je studija.

Pojedine zemlje i regioni manje su otporni na određene vrste katastrofa, čak i kada su bogati. Na primjer, zemlje koje posjeduju nuklearne kapacitete, poput SAD, Velike Britanije, Francuske, Izraela, Rusije, Pakistana i Indije, izloženije su riziku od učešća u nuklearnom ratu.

Zbog toga je Sjeverna hemisfera, na kojoj se nalaze zemlje NATO-a, ranjivija na nuklearni napad od područja na Južnoj hemisferi.

U južnoj polovini planete ima i manje vulkana, dok Južna hemisfera ima veću površinu pod okeanima, koji djeluju kao klimatski amortizer. Zbog toga su tamošnje zemlje otpornije na posljedice ogromne vulkanske erupcije, navodi se u studiji.

Globalna otpornost

Postoje faktori koji svim zemljama pomažu da lakše prebrode katastrofe, poput demokratskih procesa i veće ravnopravnosti, rekao je Jen.

„Kada se ovakve katastrofe dogode, morate da donosite ispravne odluke, a to zavisi od toga da li vaša zemlja ima funkcionalnu vlast“, objašnjava Jen.

„Nejednakost pogoršava funkcionisanje vlasti, jer dovodi do stvari poput rivalstva među elitama ili slabljenja kapaciteta države.“

Australija se pokazala kao najbolje mjesto za preživljavanje katastrofalnog događaja koji bi desetkovao svjetsku populaciju.

Nalazi se na Južnoj hemisferi, daleko od područja na kojima bi najvjerovatnije izbio nuklearni sukob, iako autori upozoravaju da je saveznica SAD, što bi moglo da poveća njenu izloženost riziku. Australija je istovremeno veliki proizvođač hrane, ima raznovrsne klimatske zone i značajnu energetsku infrastrukturu.

Sljedeća najpovoljnija mjesta su Argentina, Brazil i Novi Zeland.

Novi Zeland je slabije rangiran od Australije jer ima aktivne vulkane, malu industrijsku bazu i, budući da je okružen vodom, izložen je cunamijima. Brazil i Argentina, s druge strane, imaju visok nivo nejednakosti i istoriju političke nestabilnosti, napisali su autori.

Istraživači navode i da je Island bio jedan od kandidata za bezbjedno utočište, ali ga položaj na krajnjem sjeveru čini ranjivim na velike temperaturne promjene ukoliko bi neki katastrofalni događaj blokirao sunčevu svjetlost.

Prema studiji, SAD nisu u naročito povoljnom položaju kada je riječ o preživljavanju globalne katastrofe.

Zbog svog geografskog položaja, zemlja je izložena prijetnji od geomagnetnih oluja, ali i nuklearnog rata. Autori su ukazali i na loše rezultate SAD tokom pandemije kovida 19, za koje smatraju da su bili posljedica „nedostatka političke volje i slabe društvene kohezije“.

Dejvid Denkenberger, direktor organizacije „Alijansa za obezbjeđivanje hrane Zemlji u katastrofama“ (Alliance to Feed the Earth in Disasters – ALLFED) i istraživač Univerziteta Kenterberi na Novom Zelandu, rekao je za Lajv sajens da nova studija doprinosi razumijevanju budućih rizika time što razmatra širi spektar mogućih katastrofa.

„Nijedna zemlja nije otporna na svaku katastrofu i to je važan centralni zaključak“, ističe Denkenberger.

„Koristan naredni korak bio bi da se kvantifikuju relativna vjerovatnoća i ozbiljnost različitih katastrofa, kao i značaj različitih faktora otpornosti, jer ti faktori mogu podrazumijevati značajne kompromise“, naveo je Denkenberger, koji je ranije sarađivao sa Jenom, ali nije autor ovog rada.

Kako povećati otpornost

Iako je malo vjerovatno da će se ovakve globalne katastrofe dogoditi, važno je da budu uvrštene u nacionalne registre rizika i da postoje međunarodni trgovinski sporazumi za slučaj da do njih ipak dođe, smatra Jen.

„Kada se dogode globalne katastrofe, vjerovatno biste morali da reorganizujete sistem proizvodnje i snabdijevanja hranom – gdje se hrana proizvodi i gdje se njome trguje. Šanse da se pronađe dobar kompromis tek nakon što se katastrofa dogodi djeluju veoma male“, dodaje Jen.

Denkenberger je iznio sličan stav. Prema njegovim riječima, studija „jasno pokazuje da regionalna otpornost na globalne katastrofalne rizike zahtijeva ulaganje u praktičnu pripremljenost, uključujući otpornost sistema proizvodnje i snabdijevanja hranom, kritičnu infrastrukturu, koordinisanu trgovinu i upravljanje“.