Oca sultanije Kosem glumi naš domaći glumac

U razgovoru za Kurir prisjetio se kako je sasvim slučajno dobio ulogu u jednoj od najskupljih turskih produkcija, otkrio kako je savladao turski jezik, kakva je bila saradnja sa zvezdom serije Beren Sat, ali i zbog čega vjeruje da priče o osmanskoj istoriji i danas osvajaju publiku na Balkanu.

Kako biste našim gledaocima predstavili seriju „Sultanija Kosem“, s obzirom na to da premijerno dolazi pred srpsku publiku?

– To je istorijska serija na čiju temu su naši gledaoci već navikli i predstavlja svojevrsni nastavak veoma popularne serije „Sulejman Veličanstveni“. Dešava se u istoj dinastiji, samo nekoliko decenija kasnije. Centralni lik je sultanija Kosem, zapravo Anastasija, pravoslavka iz Grčke. Nju je vojska sultana Ahmeda Prvog prilikom osvajanja otela i dovela kod njega u harem. Zaljubio se u nju, dobili su djecu, ali je on mlad preminuo. Pošto su nasljednici bili maloljetni, ona je preuzela glavnu riječ. Za Turke je taj period bio zanimljiv jer, dok je Kosem vladala, nije bilo ratova. Akcenat je bio na trgovini i vladalo je blagostanje.

Kako ste dobili priliku da igrate u ovom projektu? Šta vas je privuklo?

– Priliku sam dobio sasvim slučajno. Zvali su moju agentkinju iz Sarajeva Anilu Gajević, da me pozovu na kasting. Vidjeli su prije toga moje fotografije i šta sam radio do tada. Tražili su tri ili četiri glumca i poslali kasting na turskom jeziku. Nisam znao turski, pa je supruga predložila da pozovemo Islamsku zajednicu u Banjaluci. Imali smo sreću da se javio čovjek koji je lingvista i učitelj turskog. Zamolio sam ga da mi odglumi replike, naučio sam ih, snimio se i tako dobio ulogu.

U seriji ste glumili grčkog trgovca Enza, oca buduće sultanije Kosem. Kako ste gradili odnos prema kćerki, s obzirom na to da su se glumice mijenjale, a imali ste prilike da sarađujete sa obje?

– U prvim epizodama, kada je Kosem bila djevojčurak, igrala ju je jedna mlada grčka glumica i odatle sam crpio emociju prema njoj kao kćerki. Dobio sam tada i sina. Iako se prva sezona sastojala od 30 epizoda, treba napomenuti da turske epizode traju po dva sata, pa se kod nas sijeku. Kasnije, kada je Kosem već odrasla i postala sultanova supruga, lik je preuzela Beren Sat. Tada su me napravili starijim za ulogu. Super smo se slagali i družili sa svim glumcima, posebno sa Beren, koja je velika zvijezda.

Postoji li neka anegdota sa snimanja koju pamtite, posebno vezana za Beren Sat? Nedavno je postala i pjevačica.

– Kada smo se upoznali, nisam znao ko je ona, niti da je danas poznata pjevačica. Nisam gledao turske serije. Upoznali smo se jednostavno kao kolege, a pošto odlično priča engleski, odmah smo kliknuli kao drugari. Družili smo se, imali smo naše interne glumačke šale i zezanja. Međutim, tek sam kasnije shvatio koliko je velika zvijezda kada sam vidio kako joj drugi ljudi prilaze – šminkeri, kostimografi, pa čak i reditelj, tražili su dozvolu od njene ekipe samo da joj priđu. Shvatio sam da sam se možda ponašao previše opušteno, ali smo nastavili divno da se družimo i tražila mi je da ostanem kakav jesam.

Koliko je bilo izazovno igrati na grčkom, a zatim i na turskom jeziku?

– U početku je bilo lakše jer je prva epizoda snimana na grčkom. Kao klinac sam živio u Grčkoj, pa iako jezik nisam govorio 30 godina, razumio sam ga i imao sam dobar akcenat, što mi je vjerovatno bio plus za ulogu. Turci inače ne vole titlove, pa sam sam sebe nasinhronizovao za tu prvu epizodu. Međutim, učenje turskog je bilo jako naporno. Učiš tekst za sutra, a onda na setu promijene replike. Konstrukcija rečenice je potpuno drugačija nego u srpskom, pa je najveći izazov bio znati gdje logički da staviš akcenat, to jest kako da savladaš dikciju. Imao sam dva profesora sa kojima sam svakodnevno radio.

Da li ste se tokom priprema za ulogu informisali i istraživali istorijski period u kojem se radnja serije odvija?

– Jesam, to je period sedamnaestog vijeka. Zapravo je Enzo bio pravoslavni sveštenik na jednom ostrvu u Grčkoj koje je bilo u pograničnom pojasu sa Turskom. Autorima serije je bilo zanimljivije za zaplet da on bude bogati trgovac, pa su promijenili tu istorijsku činjenicu. Međutim, činjenica je da je on bio pravoslavni sveštenik kome je oteta kćerka koja je kasnije udata za sultana Ahmeda i postala vladar u Osmanskom carstvu. Te osnovne informacije sam pronašao.

Da li ste u tom trenutku imali utisak da radite na projektu koji će steći toliku međunarodnu popularnost?

– Jesam, vidio sam odmah da je to – to. Kod nas prije 11 godina, kada je serija snimana, nije bilo tolikog glamura na setovima i snimanjima, a po tome sam vidio da je riječ o velikom projektu i da je uložen ogroman novac, iako nisam imao svijest o razmjerama toga u Turskoj i šta to znači. Vidio sam da su njihova velika imena uključena u projekat, kao i Tims produkcija, koja je jedna od najvećih produkcijskih kuća u Turskoj, a Turska je ogromno tržište.

Šta vas je najviše impresioniralo na setu u produkcijskom smislu?

– Produkcija je bila impozantna. Za seriju je izgrađen kompletan grad sa punom scenografijom i ogromnim brojem statista svakog dana. Snimao sam većinom u Istanbulu, a prvu epizodu smo snimali u Grčkoj na jednom ostrvu, kao i na još jednoj lokaciji u Turskoj, blizu Bodruma. Postoji jedna anegdota. Jednom prilikom su me zvali ujutru dok sam bio u svom dvorištu kod kuće, pitajući da li mogu da budem u Istanbulu u tri poslije podne. Organizovali su prevoz, platili čarter let i ja sam stigao tačno na vrijeme. Tada sam shvatio: „Brate, vidi šta sve može kad ima para.“

Da li ste u liku Enza pronašli nešto što vam je blisko ili ste morali da izlazite iz svoje zone komfora?

– Glumački poziv je takav da crpiš inspiraciju iz ličnih iskustava, a lične emocije koristiš u skladu sa karakterom koji treba da tumačiš. Kanališeš ih i usmjeravaš u njegovom pravcu, u okolnostima u kojima se on nalazi. Dakle, bilo je izazovno, najviše zbog stranog jezika. Turski jezik, iako ima olakšavajuću mogućnost da uglavnom čitaš onako kako je napisano, ima i konstrukciju rečenice koja je potpuno drugačija u odnosu na srpski jezik i to je bilo najveći izazov.

U seriji je ulogu dobila i Alma Terzić, glumica iz Zenice. Da li ste imali prilike da zajedno glumite?

– Jesmo, snimili smo cijelu prvu epizodu s njom. Glumila je sultaniju Handan. Međutim, odlučili su da je zamijene drugom glumicom, pa smo sve morali da snimamo ispočetka. Alma je kasnije dobila drugu ulogu u narednoj sezoni.

Glumili ste i u mnogim našim serijama. Po čemu se rad na turskoj seriji razlikuje od rada na našim setovima?

– Glumački zanat i rad s rediteljem su svuda u svijetu isti. Imate čitaće probe, prolazite tekst s kolegom i snimate. Jedina stvarna razlika je u budžetu – koliko se novca uloži da bi se projekat što bogatije predstavio.

Šta mislite koji je razlog što priče o osmanskoj istoriji tako dobro prolaze kod nas? Imaju vjernu publiku na Balkanu.

– Možda je to zato što su se oni ovdje zadržali toliko godina. To mi je bilo zanimljivo i dok sam radio, kako naši ljudi upijaju tu priču. Vjerovatno je u pitanju neki emotivni naboj i konstrukcija priča u kojima postoji nešto što nas privlači. Ima laži, prevara, ljubavi, patnje, izdaje. Našim ljudima je sve to blisko zbog toga što su se Turci toliko dugo zadržali, pa su nam možda i sami nekako utkali sve to u naš gen tokom godina koje su ovdje proveli.

Da li vam je ova uloga otvorila nova vrata u profesionalnom smislu?

– Ja sam se nadao mnogo više, da budem iskren (smijeh), ali je to išlo nekako postepeno i svojim tokom. „Sultanija Kosem“ je snimana prije 11 godina. Sada čekam jedan turski film koji je došao kao rezultat te serije. Bilo je i više poziva iz Rusije, ali kod nas to ide svojim tokom.

Šta biste poručili gledaocima u Srbiji koji će prvi put gledati ovu seriju?

– Mislim da će uživati. Serija je dobra, raskošna. Dobri su kostimi, dobra je muzika. Glavna pjesma prve sezone je dirljiva i nastala je u saradnji sa Grcima. Uzeli su, zapravo, jednu staru grčku pjesmu koju su preradili. Mislim da će ljudi uživati i da će se sroditi s ovom pričom.

(Kurir)