Ovo radimo svi, ali rijetko priznajemo

Upravo te tihe navike oblikuju našu svakodnevicu više nego što želimo da priznamo.

Biramo riječi prema sagovorniku

Iako volimo da vjerujemo da smo uvijek iskreni, često prilagođavamo odgovore onome ko stoji s druge strane. Isto pitanje može dobiti potpuno drugačiji odgovor u zavisnosti od toga da li ga postavi prijatelj, kolega ili član porodice.

To nije nužno neiskrenost, već instinktivna potreba da sačuvamo odnos, mir ili sopstveni položaj.

Upoređujemo se, čak i kada to negiramo

Uspjesi drugih ljudi rijetko prolaze neopaženo. Često ih mjerimo kroz sopstvenu prizmu – da li smo mogli bolje, brže ili više. Iako ovo poređenje rijetko izgovaramo naglas, ono utiče na raspoloženje, samopouzdanje i odluke koje donosimo.

Odlažemo ono što nam je neprijatno

Mnogi odlažu stvari koje ne vole, nadajući se da će „doći pravi trenutak“. Umjesto jasne odluke, bira se čekanje. Jer je lakše odgoditi nego priznati da nešto ne želimo, da nas plaši ili da nismo spremni.

Pravimo se da se slažemo

Želja da ostavimo dobar utisak često nas navodi da prećutimo pravo mišljenje. Klimanje glavom, saglasnost iz pristojnosti i rečenice koje ne odražavaju stvarni stav postaju dio svakodnevne komunikacije.

Mir se bira češće nego iskrenost.

Treba nam potvrda drugih

Rijetko priznajemo koliko nam znači odobravanje. Lajk, poruka, pohvala ili potvrda da smo „u pravu“ često imaju veću težinu nego što smo spremni da priznamo – čak i onda kada se trudimo da d‌jelujemo samouvjereno.

Zašto o ovome rijetko govorimo

Sve ove sitnice nisu slabost. One su pokazatelj da se ljudi prilagođavaju okruženju, traže ravnotežu i pokušavaju da funkcionišu bez konflikta.

Možda o njima rijetko govorimo upravo zato što, kada se izgovore naglas, postaju previše stvarne – i previše slične svima nama.

Nauka i tehnologija

Jutjub uvodi novu korisnu funkciju