Zašto se pravedni i pošteni ljudi više pate od grešnika: Ovo je razlog

Ova pojava nije nova – o njoj govori Biblija, Sveto Predanje, kao i brojni duhovnici kroz vijekove.

Sveti Naum Ohridski posebno naglašava da se duhovni napad pojačava onda kada dobar čovjek krene putem istine, jer tada postaje vidljiv duhovnom svijetu, i dobru i zlu.

Biblija potvrđuje istu logiku:

„Koga Gospod ljubi, onoga i bije, svakoga sina koga prima.“ (Jevrejima 12:6)

Pravednik pati ne zato što je odbačen, već upravo zato što je – Božji.

Prava vjera uvek nailazi na protivljenje

"Prava vjera mora biti gonjena u ovome svijetu. To je i sam Spasitelj jasno i javno rekao Svojim apostolima. Jeresi su obično bliže svjetskom i demonskom duhu, zato dio svijeta i demoni ne gone svoje", govorio je Sveti Naum Ohridski.

Sveti Naum ne govori o vjeri kao o ukrasu, već kao o plamenu koji gori uprkos vjetru. Ako te vjera nikada ne košta, možda nisi još zakoračio u njenu istinu. U njegovim riječima nema teorije, već iskustva: tamo gdje istina zaboli, počinje put Hristu. I zato, kada se tvoja vera nađe na udaru, ne pitaj se „zašto“, već „kome pripadam“, jer upravo taj odgovor otkriva da si na pravoj strani krsta.

Prema učenju svetih otaca, pravednici stradaju iz tri glavna razloga:

1. Zato što dobro izaziva otpor zla

Kada čovjek krene putem vrline, on postaje smetnja sili koja želi razaranje, mrak, haos i slabost.

Sveti Antonije Veliki je govorio:

„Nijedan čovjek koji se približava Bogu ne ostaje neiskušan.“

2. Zato što Bog preko iskušenja čisti srce

Iskušenja skidaju slojeve gordosti, sujete i samopravednosti.

Psalmista piše:

„Mnogo nevolja ima pravednik, ali ga iz svih izbavlja Gospod.“ (Psalam 34:19)

3. Zato što patnja potvrđuje kom carstvu pripadaš

Grijesi nas ne bole dok se sa njima slažemo. Istina zaboli tek kada joj priđemo.

Zato Sveti Naum kaže da pravednik ne treba da se pita „zašto“, već „kome pripadam“.

Učestaliji napadi na pravedne, objašnjenje Svetog Nauma Ohridskog

U jednoj od svojih pouka Sveti Naum kaže:

„Onoga ko ide putem Hristovim, demoni gone, jer ne trpe svjetlost u njemu.“

Drugim riječima, kada čovjek živi u grijehu, demoni ga ne diraju, jer im pripada.

Ali kad čovjek napusti grijeh, oni gube vlast.

Zato se borba pojačava.

Važne riječi svetitelja

Sveti Isak Sirin piše riječi koje tačno opisuju ovaj fenomen:

„Što se više približavaš Bogu, to se veća borba podiže protiv tebe.“

To znači da borba nije znak da smo napušteni, nego znak da idemo u pravom smijeru.

Bol je često znak Božjeg prisustva, a ne odsustva

Pravednici pate ne zato što Bog ćuti, već zato što se kroz njihovu borbu rađa svjetlost, vera i duhovna snaga.

Iskušenja nisu kazna, nego potvrda da čovjek pripada carstvu svjetlosti.

Jer kako kaže apostol Pavle:

„Jer kada sam slab, tada sam silan.“

U pravoslavnoj misli, patnja dobrih ljudi i pravednika nije paradoks bez smisla: ona je često znak duhovnog napretka i prilika za pročišćenje. Sveti Naum Ohridski, Sveti Isak, Sv. Jovan Zlatousti i Sveti Pismo zajedno nas uče da iskušenja ne poriču Božju dobrotu, naprotiv, kroz njih Bog oblikuje, štiti i podiže dušu. Kad iskušenja budu jaka, ključ je u upornosti u molitvi, pokajanju, crkvenom životu i ljubavi prema bližnjem: tada ono što izgleda kao rušenje postaje put ka većoj notranjoj slobodi i svetosti, prenosi Krstarica.