Filip Adamović završio karijeru: Košarku zamijenio poljoprivredom

Na svom imanju u Aleksandrovcu zasadio je 3.000 stabala trešnje te je poljoprivredi posvećen jednako kao što je bio košarci, kojoj je rekao zbogom krajem ove sezone.

"Sve je došlo u najboljem tajmingu. Zasad je star sedam godina. Tada sam razmišljao kad bi mogli da dođu prvi rodovi. Po povratku u Rumuniju, potpisao sam prije dvije godine za Sibiu i tada sam skovao plan da se ovog ljeta penzionišem. Bogu hvala, sve je ispalo kako treba, vrijeme za trešnju je sjajno, i rodovi su ove godine odlični", rekao je Adamović.

Kada se kaže da sport povezuje ljude, onda tome u prilog govori i ova priča.

"Tu je porodična kuća, ovo je naša zemlja, razmišljali smo šta da radimo. Poljoprivreda je teška, meni se ipak sviđa, a i mojim roditeljima i sada smo u tome. Imao sam saigrača Aleksandra Rašića u Klužu, pričali smo sa njegovim prijateljem u vezi ovoga. Pomogao nam je oko logistike i sadnica. Bio sam uporan u ovom poslu i ovo je rezultat. Svaki dan smo u voćnjaku. Berba je počela prije mjesec sa ranim sortama, priključio sam se po završetku sezone. Radim sa roditeljima sve što je potrebno, ništa mi nije strano", istakao je Adamović.

Navike koje je stekao tokom karijere pretočio je u poljoprivredu.

Gradovi i opštine

Novčana nagrada za Stefana Grujičića pred odlazak na Balkanijadu iz fizike

"Sport mi je dao disciplinu i potrudiću se da tako ostane zauvijek. Ovaj posao je teži, iako je sport mentalno zahtjevan što ljudi zanemaruju, ali sigurno da će mi sportske navike biti od pomoći", kaže Filip i nastavlja priču o karijeri. Igrao je 18 godina, osvajao titule i trofeje, promijenio nekoliko zemalja.

"Uvijek može bolje, ali i gore. Ništa ne bih mijenjao. Ljudi ne primjećuju loše strane i loše momente, u izlogu samo srećne situacije. Stekao sam privatni život koji sam priželjkivao, tako da je sve onako kako treba. Svi smo maštali o NBA ligi kada smo bili djeca. Sjećam se perioda u Francuskoj, pitali su me po školama zašto košarka, moj razlog je film Svemirski basket, onaj originalni i naravno reprezentacija i čuvena 1995. godina. To mi je usadilo ljubav prema košarci i znao sam šta želim da budem", jasan je novopečeni penzioner.

Dugo je bio internacionac. Najviše vremena proveo je u Rumuniji, ali je najveći uspjeh ostvario se matičnom Igokeom.

Prva godina u Rumuniji je bila sjajna, nažalost Asesoft više ne postoji. Agent mi je tada ponudio Rumuniju, rekao da igraju Evrokup. Meni je to bila nepoznanica, ali privukao me projekat. Odmah prve godine smo igrali protiv Igokee i to su mi dvije najlošije utakmice te sezone. Period u Igokei je najemotivniji. Ta generacija koja je osvojila ABA ligu, ligaški dio, je najbolja uspomena. I danas smo svi u kontaktu, čujemo se stalno i to je grupa sjajnih ljudi - rekao je Adamović.

Zasad od 3.000 stabala, berba i stalna briga o imanju nisu jedina Filipova zanimacija. Sport je njegov život, skoro dvije decenije mu je sudbina bila na parketu, a sebe vidi u novoj ulozi.

"Završio sam Barseloninu školu za sportsku psihologiju. Kada završim ovaj dio, više ću se tome posvetiti. Za nekoliko mjeseci planiram da započnem rad sa mladim sportistima. Kroz svoju karijeru uvidio sam koliko je bilo padova samopouzdanja, koliko je bilo stresa i anksioznosti. Slušajući Novaka Đokovića shvatio sam da je i mentalni aspekt u stvari trening. Volio bih da na taj način pomognem mladima da imaju uspješnije karijere nego što smo mi imali", dodao je Filip Adamović.

U moru negativnih primjera i lošeg raspolaganja novcem stečenim od profesionalnog bavljenja sportom, Filip Adamović mnogima može da bude zvijezda vodilja i smjernica: kako se još za vrijeme karijere pripremiti za novi životni početak.