Narodno vjerovanje ili crkveno pravilo: Zašto Srbi nikada ne idu na groblje poslije zalaska sunca

Prema narodnim vjerovanjima, trenutak kada sunce nestaje sa horizonta predstavlja jasnu granicu između svjetlosti i tame, odnosno sveta živih i svijeta onih koji više nisu sa nama. Dok je obdanica rezervisana za svakodnevni život, noćno doba je vrijeme kada se ljudi povlače u svoj dom, dok se groblja ostavljaju u potpunom miru.

Zanimljivo je da se u prošlosti kapija na grobljima zaključavala čim bi krenuo sumrak, a svi posetioci su morali da napuste ovo mjesto dok još ima dnevnog svjetla.

Narodno vjerovanje, a ne crkveno pravilo

Mnogi često miješaju ove običaje sa crkvenim kanonima, ali istina je potpuno drugačija. Izbjegavanje posjeta grobljima u kasnim satima nije nikakva zvanična crkvena zabrana, već isključivo narodno predanje koje se vijekovima prenosilo s koljena na koljeno, piše Žena Blic.

Jedno od ključnih pravila naših predaka ticalo se apsolutnog mira za pokojnike. Vjerovalo se da noću ne treba remetiti njihov pokoj, zbog čega su se svi poslovi – od paljenja svijeća do donošenja svježeg cvijeća – obavezno završavali prije nego što padne mrak. Takođe, strogo se vodilo računa o tome da se na groblju ne viče i ne stvara nikakva galama, jer je ono oduvijek važilo za mjesto duboke tišine i poštovanja.

Još jedno važno pravilo koje su stariji uvijek ponavljali deci jeste da se sa grobova apsolutno ništa ne sme uzimati niti odnositi kući. Smatralo se da svaki predmet na tom mjestu pripada pokojnicima i da se prema njima mora postupati sa posebnim uvažavanjem.

Praktičan razlog koji ruši sve mitove

Prema narodnim vjerovanjima, trenutak kada sunce nestaje sa horizonta predstavlja jasnu granicu između svjetlosti i tame, odnosno sveta živih i svijeta onih koji više nisu sa nama. Dok je obdanica rezervisana za svakodnevni život, noćno doba je vrijeme kada se ljudi povlače u svoj dom, dok se groblja ostavljaju u potpunom miru.

Zanimljivo je da se u prošlosti kapija na grobljima zaključavala čim bi krenuo sumrak, a svi posetioci su morali da napuste ovo mjesto dok još ima dnevnog svjetla.

Mnogi često miješaju ove običaje sa crkvenim kanonima, ali istina je potpuno drugačija. Izbjegavanje posjeta grobljima u kasnim satima nije nikakva zvanična crkvena zabrana, već isključivo narodno predanje koje se vijekovima prenosilo s koljena na koljeno, piše Žena Blic.

Jedno od ključnih pravila naših predaka ticalo se apsolutnog mira za pokojnike. Vjerovalo se da noću ne treba remetiti njihov pokoj, zbog čega su se svi poslovi – od paljenja svijeća do donošenja svježeg cvijeća – obavezno završavali prije nego što padne mrak. Takođe, strogo se vodilo računa o tome da se na groblju ne viče i ne stvara nikakva galama, jer je ono oduvijek važilo za mjesto duboke tišine i poštovanja.

Društvo

Oboren rekord Banjaluke za najduži niz tropskih dan

Još jedno važno pravilo koje su stariji uvijek ponavljali deci jeste da se sa grobova apsolutno ništa ne sme uzimati niti odnositi kući. Smatralo se da svaki predmet na tom mjestu pripada pokojnicima i da se prema njima mora postupati sa posebnim uvažavanjem.

Praktičan razlog koji ruši sve mitove

Ipak, osim mističnih objašnjenja, postojao je i jedan sasvim realan i praktičan razlog zašto su se vječna počivališta izbjegavala noću. Nekada davno, seoska groblja nisu imala apsolutno nikakvo osvjetljenje. Staze su bile izuzetno neravne, pa je kretanje po mraku bilo izuzetno opasno i moglo je dovesti do povreda.

Danas, iako živimo u modernom dobu, ovaj običaj se i dalje čuva uglavnom kao dio tradicije. Ljudi i dalje obilaze grobove svojih najmilijih isključivo tokom dana, palije svijeće i donose cvijeće, baš onako kako su ih učili roditelji i bake.