Sutra slavimo Svetog Evdokima: Vjeruje se da njegove mošti iscjeljuju

Njegov život bio je kratak, ali sjećanje na njega vijekovima se čuva u pravoslavnoj tradiciji.

Sveti Evdokim rođen je u Kapadokiji, u pobožnoj porodici Vasilija i Evdokije. Živio je u vrijeme cara Teofila, koji je vladao od 829. do 842. godine, i kao veoma mlad stupio je u vojnu službu. Iako je pripadao svijetu vojske i visokih položaja, trudio se da svakodnevni život uskladi sa hrišćanskim načelima.

Njegova priča posebno se pamti zbog skromnosti, milosrđa i predanosti vjeri, ali i zbog predanja o moštima koje su nakon njegove smrti ostale neraspadnute.

Ko je bio sveti Evdokim?

Evdokim je od najranije mladosti nastojao da živi prema jevanđelskim zapovijestima. Čuvao je svoju čistotu i klonio se nepotrebnih razgovora i druženja, a naročito je pazio na svoj život i ponašanje.

Bio je poznat po milosrđu prema siromašnima i ljudima u nevolji. Vrijeme je provodio čitajući Sveto pismo i druge svete knjige, ali i u molitvi. Nije volio praznoslovlje, raskošne zabave i sve ono što je smatrao sujetnim i prolaznim.

U crkvenom predanju opisan je kao čovjek koji je i usred svjetovne vreve uspijevao da sačuva unutrašnji mir i posvećenost Bogu.

Od mladog vojnika do vojvode Kapadokije

Evdokim je zbog svojih vrlina i sposobnosti stekao povjerenje cara, koji ga je postavio za vojvodu Kapadokije.

Na položaju koji mu je povjeren nastojao je da bude pravedan i prema Bogu i prema ljudima. Visok položaj nije promijenio njegov odnos prema vjeri niti njegovu brigu za druge.

Ipak, njegov život bio je veoma kratak. Prema crkvenom predanju, Evdokim je preminuo kada je imao samo 33 godine.

Predanje o čudesnim moštima svetitelja

Nakon njegove smrti počela su da se vezuju brojna svjedočanstva o čudesnim događajima. Prema predanju, ljudi su dolazili na njegov grob tražeći pomoć i iscjeljenje.

Navodi se da je jedan čovjek, koji je patio od duševne bolesti, nakon što je dotakao svetiteljev grob ozdravio. Takođe se pripovijeda da je jedno bolesno dijete nakon molitve i dodira sa grobom ustalo i ozdravilo.

Posebno mjesto u predanju zauzima događaj koji se dogodio 18 mjeseci nakon Evdokimove smrti. Njegova majka Evdokija tada je otvorila sanduk i, prema crkvenom predanju, pronašla tijelo svog sina očuvano, bez znakova truljenja. Istovremeno se, kako se navodi, od tijela širio prijatan miris.

Zbog ovih događaja svetitelj je u narodu ostao upamćen kao čudotvorac, a njegovom grobu i moštima pripisivana su iscjeljenja.

Mošti svetog Evdokima prenesene u Carigrad

Prema predanju, mošti svetog Evdokima kasnije su prenesene u Carigrad. Tamo su položene u novu crkvu posvećenu Presvetoj Bogorodici, koju su podigli njegovi roditelji.

Njegov život, iako je trajao svega 33 godine, ostao je primjer kako se u pravoslavnoj tradiciji vjera, skromnost, milosrđe i pravednost mogu čuvati čak i u okolnostima koje su daleko od mirnog i povučenog života.

Praznik svetog mučenika Evdokima tako podsjeća vjernike da položaj, bogatstvo i spoljašnji uspjeh sami po sebi nemaju vrijednost ako nisu praćeni dobrim djelima, vjerom i brigom za druge, prenosi Ona.