Sveti Novomučenik Vukašin: Simbol stradanja koji je svojim mirom porazio zlo

Vukašin Mandrapa, srpski seljak iz sela Klepci u Hercegovini, kanonizovan je 1998. godine za svetitelja, dobivši ime Sveti Novomučenik Vukašin Jasenovački, čiji se spomen slavi 29. maja.

Starca Vukašina je nakon svirepog mučenja u januaru 1943. godine zaklao ustaša Žile Friganović, koji je nakon tog čina poludio. Ono što ustaški koljač nikad nije mogao da zaboravi bio je taj nebeski mir na licu starca i smireni pogled, zbog kojeg te noći više nikoga nije mogao da ubije, iako je već zaklao preko hiljadu ljudi. A riječi: „Samo ti, dijete, radi svoj posao“, svaki put bi ga prekidale kada bi se iznova dohvatio kame.

Zabilježeno je da Vukašin uopšte nije bio starac, već zreliji čovjek, ali je imao zaraslu prosjedu bradu krijući se po šumama. Rodom je iz sela Klepci, na istočnoj obali Neretve, naspram Čapljine. Pobijena mu je cijela porodica, a njega su uhvatile ustaše i deportovale ga u Sarajevo, a odatle 1942. godine u „fabriku smrti“ – ustaški logor Jasenovac.

Januara 1943. godine ustaše su organizovale takmičenje u klanju logoraša, mahom pravoslavnih Srba. Kladili su se ko će zaklati više ljudi, kao da su ovce. Ono što se tada desilo zabilježio je neuropsihijatar doktor Nedo Zec, koji je, između ostalih, zapisao i „ispovijest“ koljača koji je te noći ubio 1.100 ljudi, a posljednja žrtva mu je bio Starac Vukašin.

Molitva

„Vukašine Hercegovče, Novi Srpski Strastoterpče, Hrista radi Ti postrada u logoru Jasenovac. Kada Te mučitelj nožem klaše, Ti njemu krotko govoraše: 'Samo ti, dijete, radi svoj posao', jer nama je Hristos život vječni dao. Njega moli, Mučeniče, kao Spasa sviju, da spase i rod naš Pravoslavni.“

Ispovijest koljača: „Radi ti, dijete, svoj posao!“

Ustaša koji je ovo pričao doktoru Zecu, između ostalog je rekao:

„Tada smo Pero Brzica, Zrinušić, Šipka i ja opkladili se ko će te noći zaklati najviše logoraša. Obuzeo me te večeri neki neobični zanos, činilo mi se kao da sam na devetom nebu, nikad u životu nisam osjetio takvo blaženstvo, i već poslije nekoliko sati bio sam zaklao 1.100 ljudi.

Ugledao sam jednog postarijeg seljaka, koji sa nekim neshvatljivim mirom stoji i spokojno gleda kako ja koljem žrtve. Taj me njegov pogled nekako presjekao. Saznao sam da je to Vukašin iz Klepaca. On je sve to govorio s nekim nedokučivim mirom koji je mene teže pogađao nego sva stravična kuknjava oko nas.

Izdvojio sam ga i naredio mu da vikne: 'Živio poglavnik Pavelić!', ili ću mu odsjeći uho. Vukašin je ćutao. Otkinuo sam mu uho. On nije rekao ni riječ. Otkinuo sam mu i drugo uho. Viči: 'Živio Pavelić!', ili ću ti otkinuti nos! On je ćutao kao zaliven. Tada sam mu otkinuti nos. A kad sam mu po četvrti put zapovjedio da uzvikne 'živio Pavelić' i zaprijetio mu da ću mu nožem izvaditi srce iz grudi, on me pogledao i polako i razgovjetno mi je dobacio: 'Samo ti, dijete, radi svoj posao!'

Poslije svega, ova njegova posljednja riječ potpuno me izbezumila... Tada u meni nešto prepuklo, i te noći više nisam mogao da koljem. Od te noći više nemam mira. Kad god pokušam ponovo da doživim onaj posebni zanos i blaženstvo, uvijek me iznenada prostrijeli Vukašinov pogled.“

Duhovna pouka današnjeg dana

Duhovna pouka današnjeg praznika počiva u onom neobjašnjivom, nebeskom miru kojim je Vukašin odgovorio na nezamislivo zlo. U narodu se vjeruje da je na ovaj dan najvažnije sačuvati unutrašnji spokoj i ne podleći gnjevu. Danas se praktikuje hrišćansko trpljenje, jer se smatra da tišina i smirenost pred nepravdom posjeduju veću snagu od bilo koje riječi. Ovaj dan nas opominje da se istinska pobjeda nad zlom ostvaruje kroz čestitost, čime se čuva obraz i nasljeđe onih koji su i u najtežim mukama ostali nepokolebljivi u svojoj vjeri, prenosi Kurir.