Ženama od grada podrška u obliku vaučera, umjesto one institucionalne

8. Mart je ovakvim obilježavanjem izgubio svrhu borbe za ravnopravnost i dostojanstvo svih žena.

"Trebamo vidjeti kako je kapitalizam reinterpretirao ovu važnu tradiciju, na način da mi više uopšte ne govorimo ni o ženskim pravima, ni o radničkim pravima, sve je to negdje zamagljeno i ostalo je u svrhu instrumenta tržišne ideologije", kaže Nataša Vučenović Gnjato, predsjedavajuća Savjetodavnog odbora za rodnu ravnopravnost na Univerzitetu u Banjaluci.

Svaka druga žena u našoj državi je doživjela neki oblik nasilja. Simbolično ćemo pitati šta je sa svim onim ženama iz ruralnih područja koje nemaju pravo glasa i pravo da potraže pomoć, znajući da je u protekloj godini evidentirano 1.107 slučajeva nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Simbolično ćemo pitati šta je sa svim onim ubijenim, pretučenim i silovanim ženama, preživjele i dalje čekaju da sistem i grad odgovori na njihove vapaje za ravnopravnošću i pravdom? U duhu ovog praznika ćemo pitati zašto na ovoliko zabilježenih slučajeva i dalje čekamo na proširenje kapaciteta postojeće Sigurne kuće i izgradnje novih? Simbolično ćemo pitati pored ovakvih brojki zašto se baviti nebitnim akcijama kada vidimo da moramo krenuti od onih sistemskih. Simbolično Gradska uprava se i ovaj put nije oglasila o tome koliko je grad iz budžeta izdvojio za ovu kampanju, možda baš zato jer bi ista sredstva mogli utrošiti na nešto značajnije za pomoć svim ženama.

"Oni će imati niz preventivnih pregleda, koje ćemo dijeliti u obliku vaučera koji su u obliku cvijeta da kažemo da u stvari ne treba samo da poklonimo ružu ili cvijet nego neku simboliku koja je mnogo dublja i mnogo značajnija za svaku ženu", kaže Milada Šukalo, projekt menadžer grada Banjaluka.

Glasnije od te kampanje čuju se statistički podaci o nasilju nad ženama u 2025. godini Banjaluka je imala najviše zabilježenih slučajeva nasilja u porodici i nasilja nad ženama čak 238, dok je izrečenih mjera zaštite samo oko 20 odsto. Kako struka navodi žene prekasno prijavljuju nasilje, i u dosta slučajeva već bude kasno, očekujući da će ih sistem zaštiti ali to se rijetko događa. Važnost simbolike je jasna i toga da sistem i dalje nepravedno postupa i postupiće i ovog osmog marta.

"Ono što je kroz naš Zakon o zaštiti od nasilja u porodici moguće jeste da se zahtijevaju hitne zaštitne mjere, a neke od tih mjera jesu psiho-socijalni tretman za počinioce nasilja, obavezno liječenje od zavisnosti koje sprovode zdravstvene ustanove prema Zakonu", kaže Gorica Ivić, direktor Fondacije Udružene žene.

Suštinska pitanja su ostala u sjeni. Umjesto onih "društveno prihvatljivih", trenutak je da se prisjetimo onih nevidljivih; žena koje su preživjele nasilje, djece koja su svjedočila porodičnom nasilju i one koje svakodnevno i tiho nose teret sistema.