Dok su drugi jurili za loptom, mali gorštak smišljao kako da kupi kozu

Dok mnogi mladi svoju budućnost vide daleko od sela, tridesetdvogodišnji Filip Jokanović izabrao je sasvim drugačiji put.

Ljubav prema stočarstvu naslijedio je od predaka. Danas uzgaja oko 15 krava i 60 ovaca, proizvodi sir i mlijeko, a svoje mjesto pod suncem ne traži nigdje drugo osim na porodičnom imanju.

Filip kaže da se sa životinjama bolje razumije nego sa ljudima, pa mu posao oko njih ne pada teško. Stado je za njega svetinja koje se nikada ne bi odrekao.

Živi u Crnoj Gori, u Kučkim Koritima, netaknutim vrletima i divljoj prirodi

Iako ima samo 32 godine, o stočarstvu zna mnogo. Još kao dijete volio je da radi oko životinja; ništa mu nije teško i veoma spretno obavlja sve poslove, ne dijeleći ih na muške i ženske.

– Sad ćemo malo da završimo mužu. To se radi svaki dan. Krave su mirne. Dajemo im malo koncentrata kako bismo ih lakše povezali. Sad kreće muža. Inače im ne dajemo koncentrat, samo zbog muže, da bismo ih lakše povezali. One ovdje pasu čistu travu, sve je ekološki i prirodno – priča Filip za Euronjuz Srbija, ponosno posmatrajući svoje ljubimice.

– Najbitnije je da su krave mirne i da imate dobre, jake ruke, ali i osjećaj da to možete kako treba da završite. Ne zna svako da muze. Danas se uglavnom sve radi mašinski, ali mi to radimo na tradicionalan način, ručno. Ovdje smo slabi i sa vodom, a mašinu treba prati, pa nam je ovako jednostavnije – opisuje svoju svakodnevicu.

Kaže da je svaki posao težak.

– Praktično ste ovdje obavezni 24 časa, ali ovu slobodu koju imam ne bih mijenjao ni za jedan posao, ni državni ni privatni. Imam svoj redoslijed, radim kada mogu i kada hoću. Ako malo zakasnim, niko mi neće odbiti od plate niti mi prigovarati. To je jedan od glavnih razloga što sam ostao na selu, na ognjištu svojih predaka.

Ljubav prema stočarstvu, kaže, u njihovoj je porodici tradicija.

– Moji pokojni đedovi i pradjedovi držali su stoku i izlazili na planinu. I otac je jedno vrijeme pokušao, ali mu nije išlo pa je odustao, iako je napravio dobre uslove još devedesetih godina. Ja sam nastavio i za sada ne planiram ništa drugo. U ovome sam se pronašao – kaže uz osmijeh.

Filip je plan imao još u osnovnoj školi

Dok su njegovi vršnjaci jurili za loptom i bezbrižno provodili dane, on je razmišljao kako da kupi ovcu, kravu ili kozu. Džeparac nije trošio na užinu, već je štedio novac i, kada ga je sakupio dovoljno, kupio je svoje prvo jare.

– Odrastao sam uz babu i pokojnog đeda. Oni su pred kraj držali po jednu ili dvije krave. Jedne godine tatina strina poklonila mi je jare. Podigao sam ga, izraslo je u kozu, okozilo se i tu je, što ja kažem, počela ta "zaraza". Od tada nije bilo dana da u našem dvorištu nije bilo neke životinje. Bilo je dva kraća prekida, ali sam se uvijek vraćao ovom poslu.

Kasnije su došle i krave.

– Danas imam oko 15 grla krupne stoke i više od 60 svojih ovaca. Ljeti primam i tuđe ovce na čuvanje, pa se i od toga može lijepo zaraditi.

A ovaj vrijedni mladić planira još mnogo toga pa i da se ženi, a o šta je poručio pogledajte u nastavku:

(Euronjuz Srbija)