Nuždić: Uprkos dokazima, zločin u Dobrovoljačkoj 34 godine bez sudskog epiloga

Nuždić je rekao da posebno zabrinjava činjenica da je istraga 2012. godine obustavljena bez jasnog i opravdanog obrazloženja, da bi tek 10 godina kasnije bila podignuta optužnica.

"Postavlja se pitanje da li je iko ikada odgovarao za takve odluke i da li je javnosti ikada objašnjeno na osnovu kojih argumenata je istraga obustavljena. Upravo u tome je jedan od ključnih problema pravosuđa na nivou BiH, u kojem izostaje odgovornost, a pravda ostaje nedostižna za srpske žrtve", ocijenio je Nuždić.

Ali je, dodao je, upravo zbog žrtava, njihovih porodica i svih koji su preživjeli i smogli snage da svjedoče neophodno istrajati u zahtjevu za pravdom.

On je napomenuo da je istina o ovim događajima dokumentovana i da ne smije biti zaboravljena, već mora ostati trajno svjedočanstvo, kako u naučnim istraživanjima, tako i u kulturi sjećanja.

"Upravo zbog toga je Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica dokumentovao, istražio i javnosti predstavio svoja istraživanja koja se odnose na zločin u Dobrovoljačkoj ulici, i to u knjizi "Rekonstrukcija zločina – dekonstrukcija mita", te u "Atlasu zločina nad Srbima tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata" ", rekao je Nuždić.

Osvrnuvši se na događaje koji su prethodili zločinu u Dobrovoljačkoj, Nuždić je podsjetio da je referendum na kojem su Srbi, kao konstitutivni narod, preglasani i koji je organizovan mimo njihove volje, označio početak ratnih dešavanja u BiH.

"Ubistvo srpskog svata na Baščaršiji 1. marta, kao i zločin u Sijekovcu 26. marta 1992. godine, već tada su nedvosmisleno najavili tragediju koja će uslijediti. Ove događaje među prvima su osjetili sarajevski Srbi, izloženi atmosferi straha i neizvjesnosti koja je ubrzo prerasla u otvoreno neprijateljstvo prema svemu što je srpsko", ocijenio je Nuždić.

Protjerivanja, hapšenja i ubistva, naveo je Nuždić, postali su svakodnevica, a u takvom ambijentu nije se moglo očekivati drugačije postupanje ni prema dotadašnjoj regularnoj vojsci i njenim pripadnicima.

On je dodao da su vojnici, koji su bili ponos Jugoslavije, preko noći pretvoreni u neprijatelje, okupatore i mete propagandne mašinerije.

"Ubistva pripadnika JNA započela su 20. aprila ubistvom dva mlada vojnika na Bistriku, nastavljena 22. aprila u Velikom parku kada je ubijeno osam pripadnika, da bi tragičnu kulminaciju dostigla 2. maja kada je na Skenderiji ubijeno najmanje 19, a 3. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici najmanje devet lica", naveo je Nuždić.

On je napomenuo da su desetine ranjene, a mnogi su zarobljeni i izloženi teškoj torturi uprkos prethodno postignutom dogovoru o mirnom povlačenju, uz garancije snaga UN.

"Nažalost, kao i kod ostalih zločina u Sarajevu, uporno se pokušava nametnuti narativ da su zločine vršili "Cace", "Ćele", "Juke", iako je evidentno da su ovi zločinci samo puki izvršioci zvanične politike tadašnjeg rukovodstva muslimana", rekao je Nuždić.

U Istočnom Sarajevu i Sarajevu sutra će biti obilježene 34 godine od zločina nad pripadnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici gdje su ih napale muslimanske paravojne jedinice, prenosi Srna.