Obilježene 84 godine od Bitke na Kozari

Upravo tu je, kaže, posljednji put vidio svog oca. Na tom putu nestala je i njegova jedina fotografija. U ratu je izgubio dvadeset članova uže i šire porodice, i sa očeve i sa majčine strane. Sa suzama u očima prisjeća se kako su njega, majku, sestre i braću njemački vojnici i ustaše sa Kozare natjerali na mučni marš do Jasenovca.

„Govore dolaze švabe ubijaju, pale bježmo za Kozaru i moja familija krenula je sa kolima volovskim i dvije krave to smo ostavili u Studenoj i došli na Kozaru tu sam posljednji put vidio oca. Jedva čekam, ne mogu da spavam dođem ovdje malo se isplačem onda kad se vratim onda mislim kad ću opet doći i tako“, kazao je preživjeli logoraš Jasenovca, Mile Vukmirović.

Prema nepotpunim podacima, sa područja Kozare, Potkozarja i Grmeča, od oko 270 hiljada stanovnika, život je izgubilo više od 105 hiljada ljudi, od kojih su 95 odsto bili Srbi. Dijana Budisavljević iz ustaških logora spasila je više od 15 hiljada djece, dok je Dragoje Lukić čitav život posvetio tome da njihova imena i sudbine ne ostanu zaboravljeni. U SUBNOR-u podsjećaju da se ne smiju zaboraviti ni oni koji su spasavali živote.

„Na području Jugoslavije umoreno je oko 75 000 djece, oko 75 000 anđela u paklu NDH i kada bi ćutali samo jedan minut za svako umoreno dijete to ćutanje bi trajalo 1250 sati ili 52 dana neprekidnog ćutanja“, rekao je potpredsjednik SUBNOR-a Republike Srpske, Drago Todić.

„Preko 40 000 ljudi je stradalo a 24 000 djece više od 12 000 su imali ispod 15 godina kome su bili krivi? Kome su bili krivi žene i starci“, rekao je ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Radan Ostojić.

Osamdeset četiri godine kasnije, Kozara ostaje mjesto gdje se sloboda ne slavi, već duboko poštuje. Zato je, poručuje predsjednik Vlade, sjećanje obaveza svih generacija. Žrtve ne smiju biti svedene na brojeve, niti njihova stradanja prepuštena zaboravu.

„Oni koji su bili potomci onih krvnika koji su na Kozari djecu tražili kao lanad da bi ih umorili pričaju kako smo mi genocidan narod, neće moći, mi želimo istinu i da shvate i da vide da smo ponosan narod koji voli Republiku Srpsku“, rekao je predsjednik Vlade Republike Srpske, Savo Minić.

Sjećanje na žrtve, poručuje lider SNSD-a, nije usmjereno protiv bilo koga, već predstavlja obavezu da se istorijske činjenice sačuvaju od zaborava. Samo istina, kaže, može biti temelj dostojanstvenog sjećanja na stradale.

„Nije samo brojka o Jasenovcu ona koja se iskazuje, pođite ovdje po selima vidjećete otićete u Lamovitu vidjećete hiljadu ubijenih 500 ubijenih 1000 ubijenih 2000 ubijenih potpuno etičko čišćenje i oni hoće da taj narativ prebace na Srbe naravno da ne mogu jer to nije istina“, rekao je lider SNSD-a Milorad Dodik.

Poruke jedinstva, sloge i njegovanja kulture sjećanja stižu i iz Srbije. Zajednička je obaveza da se žrtve Kozare nikada ne zaborave a istina o njihovom stradanju sačuva za buduće generacije.

„Ističemo važnost i antifašističke borbe boraca koji su u herojskoj bici stradali i civilnih žrtava koji su od najmlađih do nejači stradali i zato ćemo uvijek njegovati kulturu sjećanja i pamćenja“, rekao je ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja u Vladi Srbije, Đorđe Todorov.

Upravo ta kultura sjećanja ističe predsjednik Narodne Skupštine, podignuta je na najveći nivo i to je dokaz kakav karakter i samosvjest pokazuje srpski narod.

„Istovremeno mogu da vam kažem da smo najjači bez obzira šta su nam učinili i na Balkanu i na BiH mi smo uspjeli da smanjimo broj ljudi koji ne razumiju našu borbu mi smo potpuno jedinstveni i nastavićemo da njegujemo i antifašističke tradicije i Republike Srpske“, rekao je Nenad Stevandić, predsjednik NS RS.

Tokom Bitke na Kozari ubijeno je oko 40.000 civila, a 68.000 je odvedeno u logore, među kojima više od 23.000 djece.