Ustavni sud Srpske: Vrhunac neustavne zakonodavne djelatnosti dostignut odlukama Šmita

U dokumentu u kojem je Ustavni sud dao svoju ocjenu akata koje je u prethodnom periodu donijela Kancelarija visokog predstavnika /OHR/ u BiH, te akata drugih institucija koji imaju reperkusije na ustavnopravni okvir Republike Srpske i BiH, navodi se da je nužno da se što prije prestane sa ovakvom praksom visokog predstavnika u BiH, jer su do sada nastupile mnogobrojne štetne posljedice iste.

Ustavni sud navodi da nema sumnje da visoki predstavnik nije institucija ustavnopravnog karaktera, odnosno da njegov položaj i nadležnost nisu regulisani Ustavom BiH.

"Međutim, ako ne formalnopravno u skladu sa Ustavom, on je to faktički postao", ističe se u dokumentu koji je danas objavljen u "Službenom glasniku Republike Srpske".

S obzirom na to da su akti ove institucije inkorporirani u pravni poredak BiH, Ustavni sud navodi da se nužno postavlja pitanje kakav je njihov karakter, odnosno da li se radi o aktima domaćeg - internog pravnog poretka ili o aktima posebnog karaktera koje donosi jedna međunarodna institucija.

"Kada je od strane ovlašćenih entitetskih organa vlasti, tj. četvrtine poslanika Narodne skupštine Republike Srpske, pred Ustavnim sudom BiH pokretan postupak za ocjenu ustavnosti mnogih od ovih zakona, i to u pogledu ovlašćenja visokog predstavnika da donosi ove pravne akte, Ustavni sud BiH stao je na stanovište da se ovi zakoni ne trebaju, odnosno ne mogu ispitivati sa formalnopravnog aspekta jer se radi o instituciji međunarodnog karaktera, ali se istovremeno, što je, samo po sebi kontradiktorno, ocjenjuje da su to zakoni BiH, tj. visokog predstavnika, koji je u ovom slučaju djelovao kao institucija u BiH, te da se isti mogu ispitivati sa materijalnopravnog aspekta zato što regulišu materiju koja je predviđena Ustavom BiH", navodi se u dokumentu.

Ovdje treba napomenuti da je svojstvo zakona uopšte kao pravnog akta, kao i njegove ustavnosti u tom smislu, sa formalnopravnog aspekta, određeno nadležnošću za njegovo donošenje, postupkom donošenja i njegovom materijalizacijom, a ne samo materijalizacijom, što u ovim slučajevima služi kao osnov za ovakvu

ocjenu Suda, dodaje se u dokumentu.

Analogno ovome, Ustavni sud BiH je, u svim ovakvim slučajevima, većinskim mišljenjem sudija ocijenio da ovi zakoni "nisu protivni Ustavu BiH".

Na ovaj način, kroz odluke Ustavnog suda BiH, ovakvim aktima visokog predstavnika za BiH dat je legalitet, iako legitimiteta nema ni danas.

"Takođe, značajno je istaći, kako je već navedeno, da u svim odlukama, odnosno zakonima koje je nametnuo visoki predstavnik postoji norma kojom se propisuje da domaće institucije, u ovom slučaju Parlamentarna skupština BiH, iste mora usvojiti u identičnoj formi i sadržaju, prije negoli usvoji bilo kakvu izmjenu ili dopunu ovih zakona, čime je zakonodavni organ prisiljen da da legalitet i legitimitet ovim aktima", obrazložio je Ustavni sud Srpske.

Na ovaj način Parlamentarna skupština BiH se onemogućava da poštuje Ustav BiH, tj. norme iz člana IV/3 Ustava, kojima se propisuje način glasanja u Predstavničkom domu i u Domu naroda i gdje postoje mehanizmi "entitetske većine" i zaštite vitalnog nacionalnog interesa.

U Ustavnom sudu navode da se u tom smislu može reći da su svi ovi akti rezultat dvostrukog kršenja ustavnih odredaba.

Naime, Ustav je, na prvom mjestu, prekršen od strane visokog predstavnika jer isti, prema Ustavu, ali ni prema Aneksu 10, ali ni prema svim deklaracijama Savjeta za implementaciju mira, nema ovlašćenje da donosi ovu vrstu pravnih akata.

"Pored ovoga, propisujući obavezu da Parlamentarna skupština BiH navedene zakone mora usvojiti u identičnom obliku i sadržaju, visoki predstavnik direktno je prekršio Ustav BiH i to u pogledu poštovanja ustavnih normi o zakonodavnom postupku, da pri ovome ne govorimo o ograničenju demokratske volje izabranih narodnih predstavnika, navodi se u dokumentu, a prenosi Srna.

Na drugoj strani, Ustavni sud Republike Srpske je u predmetu u kojem se osporavala ustavnost zakona, odnosno čin njihovog proglašenja od strane predsjednika Republike, između ostalog, zbog intervencije Kristijana Šmita u zakonodavni postupak, i to tako što je svojim odlukama odlučio da, prije promulgacije, spriječi stupanje na snagu predmetnih zakona, ne prihvatajući inicijativu za ocjenu ustavnosti, stao na stanovište da su isti usvojeni u skladu sa Ustavom Republike Srpske, a da navodi iz inicijative kojom se traži ocjena ustavnosti nisu od uticaja na drugačiju odluku Suda u ovoj pravnoj stvari.

Ustavni sud pojašnjava da je članom Ustava Republike Srpske utvrđeno da Ustavni sud odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom Republike Srpske.

"S obzirom na činjenicu da visoki predstavnik nije institucija ustavnopravnog poretka Republike Srpske, nije moguće vršiti ocjenu ustavnosti zakonodavnog postupka s aspekta tih akata, tj. u odnosu na njih", navodi Ustavni sud.

Naime, kako se ističe, Ustav Republike Srpske nijednom svojom odredbom ne predviđa mogućnost da visoki predstavnik interveniše u zakonodavni postupak u Republici Srpskoj, koji, pored usvajanja zakona, uključuje i donošenje ukaza kojim se zakon proglašava.

S obzirom na navedeno, Ustavni sud ocjenjuje da su sve radnje predviđene u zakonodavnom postupku, a koje su sprovedene prilikom usvajanja predmetnih zakona, izvršene na osnovu i u skladu sa Ustavom Republike Srpske.

"Može se reći da je vrhunac ovakve neustavne /zakonodavne/ djelatnosti institucije visokog predstavnika dostignut odlukama Kristijana Šmita kao visokog predstavnika, koji nije imenovan u skladu sa Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH", navodi Ustavni sud.

Ustavni sud podsjeća da je Šmit 1. jula 2023. godine donio Odluku kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH.

Ovom odlukom je propisano da ista stupa na snagu odmah, a Zakon, koji je sastavni dio Odluke, 2. jula, što je još jedan neustavan čin u odnosu na stupanje na snagu zakona u skladu sa Ustavom uopšte.

Članom ovog zakona regulisano je "Neizvršavanje odluka visokog predstavnika" kao posebno krivično djelo.

Slijedom toga, Sud BiH je u predmetu po optužbi protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i direktora "Službenog glasnika Republike Srpske" Miloša Lukića donio osuđujuću presudu.

"Na ovaj način ovaj zakon poslužio je kao sredstvo za uklanjanje lica koja nisu poštovala njegovu neustavnu političku volju /umjesto političku volju izabranih narodnih predstavnika u zakonodavnom organu/, konkretno sve zakone koje je nametnuo na naprijed opisani način", stoji u dokumentu.

Ustavni sud Republike Srpske konstatuje da iako visoki predstavnik za BiH formalnopravno nije institucija ustavnopravnog karaktera, nije dio državnopravnog poretka BiH i njenih entiteta, iako njegov položaj i nadležnost nisu regulisani Ustavom BiH, a Aneks 10 mu ne daje ova ovlašćenja, kao ni pomenute deklaracije, on na ovaj način, vršeći zakonodavnu, a ponekad i ustavotvornu vlast, za šta nema nadležnost, postaje jedna posebna, suverena institucija u BiH, iznad volje naroda i izabranih narodnih predstavnika, a ne institucija "međunarodne zajednice" čiji je cilj uspostavljanja predviđen Aneksom 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH.

Pored ovoga, Ustavni sud Srpske navodi da su Ustavni sud BiH i Sud BiH svojim odlukama potvrđuje ovakav njegov status, dajući ustavnost njegovoj zakonodavnoj djelatnosti, odbijajući da je preispituje, odnosno odlučuje o njoj sa

formalnopravnog aspekta, odnosno da odlučuje o njegovoj nadležnosti za njeno vršenje, redovno joj potvrđujući ustavnost u materijalnopravnom smislu /bez obzira na sadržaj zakonskih normi, koji je u većini slučajeva, sa aspekta ustavnosti, bio sporan, odnosno suprotan Ustavu/.

"Smatramo da se na ovakav način narušava načelo ustavnosti i zakonitosti i na nivou BiH, ali i entiteta, i onemogućava ostvarivanje vladavine prava. Pri ovome se istovremeno sprečava, odnosno ograničava, realizacija i zaštita osnovnih ljudskih prava i sloboda", piše u dokumentu.

S obzirom na navedeno, Ustavni sud Republike Srpske smatra da ga Ustav Republike Srpske, kao i profesionalna odgovornost, obavezuju da na ovaj način saopšti svoja zapažanja o pojavama od značaja za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti.