Učenik veterine postao iguman! Jedina škola gdje đaci ekskurzije zamjenjuju praksom u Hilandaru

Nagovještaj proljeća i potreba da se orežu svetogorski vinogradi, urede maslinjaci, voćnjaci i bašte, odveo je učenike požeške Poljoprivredne škole sa domom učenika „Ljubo Mićić“ i ovoga puta na poslušanje i već ih možemo zamisliti na ovoj obali, u miru Savinog polja među čokotima loze, na Svetoj Liturgiji, na jutrenju ili večernjoj službi, na mestu gde se molitva vekovima ne prekida…

- Pod vinogradima manastir ima 20 - 25 hektara zemlje. Zbog puno kišnih dana sa orezivanjem čokota se kasni, to je bio naš najvažniji posao u prethodnim danima. Radilo se i na uređenju maslinjaka, u baštama gdje je posađen luk, a dešavalo se prethodnih godina da nas zateknu poslovi sjetve ili kupljenja krompira - govori za Novosti Milijan Đoković, vaspitač u Domu učenika poljoprivredne škole, inače profesor hemije.

Profesionalna praksa na Svetoj gori

- Ovoga puta smo u Hilandaru bili deset dana, trinaest naših učenika, nastavnik vjeronauke đakon Milan Selenić i četvorica nastavnika i vaspitača. Poslušanje je ujedno i dio profesionalne prakse za naše đake. Djeca dolaze sa raznih smjerova, tu su poljoprivredni i veterinarski tehničari, posla je bilo i za mehaničara, pekara u kuhinji… Ovako činimo od 2010. godine, kada je ovu tradiciju započeo naš nastavnik Milovan Vuksanović, sada u penziji.

Dozvolu boravka, diamontirion, đaci dobijaju zahvaljujući Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu i Zadužbini Hilandara sa kojima škola sarađuje. Ova saradnja podstiče profesionalni razvoj đaka, i jednako svjedoči da je živa briga i ljubav za djecu, za njihovu duhovnu snagu. Važna je i podrška požeške opštine koja plaća troškove puta, dok sam manastir refundira novac za dokumenta i put brodom od Uranopolisa, do hilandarskog pristana Jovanjica.

- Dobar dio ovdašnjih vinograda obnovio je i zasadio prof. Nebojša Marković sa Poljoprivrednog fakulteta, sjajan čovjek i stručnjak, pa su studenti uvijek prisutni na Svetoj gori. Grupe se smjenjuju jer je posla na Atosu puno, osim nedjeljom. Naši đaci dolaze iz različitih porodica, sa različitim stepenom učešća u liturgijskom i crkvenom životu, a ovdje su svi našli mir: nijednom se nije čulo „požuri“, a susreti sa svetogorskim monasima i starcima prava su blagodat za svako ljudsko biće, naročito u ovim danima Vaskršnjeg posta - objašnjava Đoković.

- Zora, dan, veče ili noć, od svakoga čovjeka pojedinačno zavisi da li će uz posao u polju uspjeti da stigne na sva bogosluženja, a đaci gledaju da tako bude.

Neku đaci pristigli na Svetu goru dobri su u vjeronauci, drugi u građanskom vaspitanju. U susretu sa najbogatijom riznicom i arhivom srednjovekovnog nasleđa srpskog naroda, sa molitvom koja od 12. veka ovde ne prestaje, i još više sa živom vjerom oko 50 ovdašnjih monaha, djeca iz škole koja je regionalna i sabira decu iz svih gradova i sela zapadne Srbije - kući se vraćaju bogatija.

Učenik veterine otišao u teologe pa postao iguman

- Neko je od djece, ako se u kući nije slavilo, slavu obnovio. Svako je puno naučio, svoju vjeru produbio. Imali smo 2010. godine đaka sa prizivom Božijim, a koji je bio u prvom našem školskom hodočašću, u Hilandaru. Tako je učenik naše škole, sa veterine otišao u teologe i potom postao iguman jednog našeg velikog manastira. Dešavalo se ovdje da monasi daruju djecu, da iskažu želju da im đaci ponovo dođu. Ovakva blagodat čini da svi žele, uz Božiju pomoć, da Hilandaru dođu ponovo – dodaje Đoković.

- Duhovne jevanđeljske lekcije, blizina prepodobnih otaca, sve to čini da se djeca kući vrate još bolja i da svoja druženja, i svoj život uopšte, nastave smislenije.

Manastir Hilandar na Svetoj gori pod svojom ekonomijom ima oko 8.500 hektara zemlje. Tu su novi i stari vinogradi, sa oko 50.000 čokota. Manastir ima i oko 3.000 starih maslina i oko 1.000 zanovljenih, na 6 hektara. Zatim, ima šljiva, limuna, pomorandži, kajsija, breskvi, jabuka, lješnika, posađen je i veliki povrtnjak sa baštama... Sve je to rezultat velike ljubavi i rada monaha Hilandaraca, stručnjaka sa srpskih univerziteta i hodočasnika koji se prihvataju poslušanja na ekonomiji - djelo Gospoda i čovjeka pravoslavnog.

Među ovim ljudima su i đaci, za sada, gle čuda, jedine srpske srednje škole, čija se djeca u prilici da uzrastaju u blagodatnoj svjetlosti Atosa.

(Novosti)