Alarmantno upozorenje ljekara: Ako ovako hrčete, u velikom ste riziku

15.10.2026 08:37

Komentari:

0

Glavna karakteristika ove grupe poremećaja je nenormalan obrazac disanja tokom spavanja, a u nekim slučajevima ovaj obrazac može biti prisutan i nakon buđenja.

Apneja u bukvalnom prevodu znači odsustvo daha, odnosno prestanak disanja. Kada pričamo o poremećajima, najčešća je opstruktivna apneja u spavanju (OSA), praćena centralnom apnejom u spavanju (CSA), hipoventilacionim poremećajima u snu i hipoksemičnim poremećajem vezanim za spavanje.

Noćni simptomi apneje

Karakteristične su noćne i dnevne tegobe. Za obje grupe simptoma, pored razgovora sa samim pacijentom, poželjno je porazorati sa članovima porodice, partnerima i kolegama, s obzirom na to da osoba koja boluje od apneje često nije svjesna svojih tegoba, posebno tokom noći.

Noćni simptomi obuhvataju:

  • kratko vrijeme uspavljivanja (brzo zaspi, čim legne ili prije namjere da zaspi tokom gledanja TV-a, razgovora i slično),
  • glasno hrkanje praćeno prekidima disanja, ponekad gušenjem, što se završava buđenjem, osjećajem straha i nemira,
  • lupanje srca,
  • znojenje,
  • gorušicu,
  • suva usta.

Takođe, moguće je noćno mokrenje, jake glavobolje i otežano disanje.

Jutarnji i dnevni simptomi

Ujutru pacijenti prijavljuju osjećaj umora, pospanosti, suvoću usta, gorušicu ili nadimanje. Mogu se javiti i glavobolja, problemi sa raspoloženjem, razdražljivost, te poteškoće u pažnji ili pamćenju.

Турска поплаве

Prve žrtve stravičnih poplava u Istanbulu: Stradalo dijete (14)

Tokom dana, dominantan simptom je prekomjerna dnevna pospanost, koja se može manifestovati kao potreba za spavanjem, ali i kao umor, težina u rukama i nogama, te psihička i fizička tromost. Ovo je posebno opasno u situacijama koje zahtijevaju visok nivo budnosti, poput vožnje motornog vozila ili upravljanja zahtjevnim sistemima.

U skorije vrijeme sve se više prepoznaje i zajedničko prisustvo nesanice i opstruktivne apneje u spavanju (tzv. COMISA), gdje pacijenti pominju lak i isprekidan san, nizak kvalitet sna i česta buđenja.

Faktori rizika za nastanak OSA

Osnovni faktori rizika su:

  • muški pol i godine života,
  • centralna gojaznost i veliki obim vrata,
  • određena struktura kostiju lica,
  • dugotrajno hrkanje,
  • konzumiranje alkohola i cigareta,
  • menopauza i postojanje prethodnih bolesti.

Prepoznaje se i genetička predispozicija, ali i uticaj hroničnih oboljenja.

Koji tipovi apneje postoje?

Opstruktivna apneja u snu (OSA) je najčešći poremećaj i predstavlja hroničnu progresivnu bolest sa repetitivnim prekidima ventilacije tokom spavanja usljed potpunog ili djelimičnog kolapsa ždrijela. Ovaj prestanak disanja praćen je padom nivoa kiseonika u krvi i buđenjem. Težina bolesti se utvrđuje prema indeksu apneje-hipopneje (AHI) broju prekida disanja po satu sna.

Село Стари Моршених

Cijelo selo je žrtvovano zbog rudnika: Ostale su prazne kuće i sablasna tišina

Centralni poremećaji disanja u snu (CSA) prepoznaju se smanjenjem ili potpunim prestankom protoka vazduha uz mali ili nikakav respiratorni napor. Viđa se kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom, atrijalnom fibrilacijom, akromegalijom ili hroničnom bubrežnom insuficijencijom, a može biti izazvana i lijekovima (opioidi) ili boravkom na velikoj nadmorskoj visini.

Koliko su česta ova stanja?

Dok je CSA rjeđa u opštoj populaciji (oko četiri odsto pacijenata u klinikama za spavanje), opstruktivna apneja u spavanju ima visoku učestalost. Procjene pokazuju da više od 936 miliona ljudi širom svijeta ima neki nivo OSA.

Pretpostavlja se da je umjerena do teška OSA prisutna kod skoro 1.400.000 odraslih osoba u Srbiji, od čega kod preko 90 odsto nije čak ni postavljena sumnja na dijagnozu.

Kako se uspostavlja dijagnoza i kako se liječi?

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, standardizovanih upitnika i objektivnih testova. Zlatni standard je kompletna cjelonoćna polisomnografija (PSG) u specijalizovanim centrima, dok se sve češće koristi i portabilna kardiorespiratorna poligrafija koja se može izvesti u kućnim uslovima.

Terapijski pristup mora biti multidisciplinaran:

CPAP aparati: Najdjelotvornija metoda je primena kontinuiranog pozitivnog pritiska vazduha putem maske (CPAP).

Bihevioralna terapija: Redukcija tjelesne težine, eliminacija alkohola i cigareta, te izbjegavanje spavanja na leđima (poziciona terapija).

Oralni sistemi i hirurgija: Primena oralnih protetskih sistema ili hirurške intervencije kod anatomskih deformiteta.

Najnovije metode: Istraživanja pokazuju pozitivne efekte primene tirzepatida kod gojaznih pacijenata, kao i električne stimulacije nerva hipoglosusa putem implantiranih sistema.

Ukoliko se ovaj poremećaj ne dijagnostikuje i ne liječi na vrijeme, mogu nastati teški poremećaji kardiovaskularnog sistema, pluća i metabolizma, uz veću učestalost depresije i malignih bolesti, prenosi Stetoskop.

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.

Podijeli: