Nafta nije najveća slabost Zaliva, u pitanju je nešto bitnije

Radi se o postrojenjima za desalinizaciju bez kojih milioni ljudi u regiji ne bi imali pitku vodu.

Svijet

Drama na aerodromu, avionu otpao točak - VIDEO

Još 1983. godine CIA je upozorila da bi uspješni napadi na više takvih postrojenja u državama koje su najviše zavisne od desalinizacije mogli izazvati nacionalne krize, panični odlazak stanovništva i građanske nemire.

Kao glavnu potencijalnu prijetnju tada je navela - Iran.

Zbog toga je dodatnu zabrinutost izazvala razmjena optužbi tokom vikenda. Iranski ministar inostranih poslova Abas Aragči optužio je SAD za napad na postrojenje na ostrvu Kešm u Ormuškom moreuzu, dok su Sjedinjene Države to negirale.

Dan kasnije, Bahrein je objavio da je pogođeno jedno od njegovih postrojenja, optužujući za to "iransku agresiju“.

Iako se činilo da bi regija mogla ući u spiralu uzvratnih napada na vodnu infrastrukturu, nakon toga nije bilo novih udara na takve objekte.

Zaliv bez desalinizacije ne može funkcionisati

Pitka voda je odavno jedan od najoskudnijih resursa na Bliskom istoku. Zbog slabih i neujednačenih padavina te nedostatka velikih rijeka, države Zaliva su decenijama sve više zavisne od desalinizacije - pretvaranju morske vode u pitku.

Ekonomija

Cijeli svijet drhti zbog najave Irana: Spremite se za još veći haos

Prema dostupnim podacima, iz postrojenja za desalinizaciju dolazi oko 70 odsto pitke vode u Saudijskoj Arabiji, 86 odsto u Omanu, 42 odsto u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i čak 90 odsto u Kuvajtu.

Čak i Izrael polovinu pitke vode dobija iz pet velikih obalnih postrojenja.

Bliski istok danas proizvodi oko 40 odsto ukupne svjetske desalinizovane vode.

Stručnjaci upozoravaju da bi napadi na takva postrojenja mogli vrlo brzo izazvati nestašice. Mnogi veliki gradovi oslanjaju se na mali broj velikih obalnih objekata, što znači da bi jedan uspješan udar mogao poremetiti snabdijevanje pitkom vodom u roku od nekoliko dana.

Za razliku od naftne infrastrukture, postrojenja za desalinizaciju ne mogu se lako zamijeniti niti brzo popraviti. U najgorem scenariju, vlasti bi morale uvoditi racionalizaciju potrošnje vode za čitave urbane centre.

Zašto su napadi stali?

Analitičari smatraju da je razlog vjerovatno "strateška suzdržanost“. Napadi na ova postrojenja nose ogroman rizik humanitarne katastrofe i mogli bi izazvati snažnu međunarodnu osudu.

Ekonomija

Dobra vijest za korisnike kredita: Banke obaraju kamate

Ali prijetnja nije nestala. Predsjednik iranskog parlamenta Mohamad Bager Galibaf poručio je da će Teheran voditi rat po principu "oko za oko".

"Ako oni započnu rat protiv infrastrukture, mi ćemo nesumnjivo gađati njihovu infrastrukturu", rekao je.

U regiji koja bez desalinizacije ne može funkcionisati, voda bi se tako mogla pokazati kao mnogo osjetljivija i opasnija meta od same nafte, piše "N1".