Panika u Kongu: Epidemija ebole izmiče kontroli, zaraza se širi neprimijećeno

Zdravstveni zvaničnici i javnost su sve zabrinutiji, dok se sukobi i napadi na ustanove u kojima se tretiraju oboljeli intenziviraju.

U provinciji Ituri, žarištu epidemije, grupa bijesnih stanovnika upala je u zdravstvenu ustanovu u Rvampari, zahtijevajući tijela svojih rođaka koji su umrli od ebole. Dan kasnije, zapaljen je šator za oboljele u bolnici u Mongbaluu, odakle je najmanje 18 osoba za koje se sumnja da su zaražene pobjeglo, izazvavši opštu paniku.

Broj žrtava raste

Troje volontera Crvenog krsta umrlo je, kako se sumnja, od ebole koju su vjerovatno dobili tokom rukovanja tijelima preminulih još krajem marta, prije nego što je epidemija zvanično identifikovana. Do sada je zabilježeno 177 sumnjivih smrtnih slučajeva i 750 sumnjivih slučajeva zaraze.

Epidemiju izaziva rijetka vrsta ebole poznata kao bundibugjo, za koju ne postoji potvrđena vakcina i koja ubija oko 30 odsto zaraženih. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) podigla je procjenu rizika po javno zdravlje u Kongu sa “visokog” na “veoma visok”, upozoravajući da bi se epidemija mogla preliti i na susjednu Ugandu.

Izazovi u regionu Ituri

Ituri je ratom razoreno područje, gusto naseljeno i ispresijecano rudarskim putevima, što olakšava širenje virusa. Pored oružanih sukoba koji onemogućavaju dopremanje pomoći, zdravstvene službe suočavaju se sa dubokim nepovjerenjem lokalnog stanovništva prema spoljnim vlastima.

Situacija u Ugandi

Broj zaraženih u Ugandi porastao je na pet, među kojima su zdravstveni radnik i vozač koji je prevozio prvu žrtvu. Stručnjaci strahuju da je stvaran broj zaraženih znatno veći jer se virus sedmicama širio neprimijećeno, sada već i u gradskim sredinama.

Šta je soj bundibugjo?

Ovaj soj je dobio ime po planinskom okrugu u Ugandi gdje je prvi put izbio 2007. godine. S obzirom na to da je izuzetno rijedak, nije bio uključen u standardne laboratorijske testove u regionu, što je dodatno odgodilo identifikaciju. Iako djeluje nešto manje smrtonosno od zairskog soja koji je opustošio Zapadnu Afriku 2014. godine, njegova nepredvidivost i nedostatak vakcina čine trenutnu epidemiju izuzetno opasnom.

Simptomi i prenošenje

Ebola se prenosi kontaktom sa tjelesnim tečnostima (krv, znoj, pljuvačka) oboljele osobe, a tijelo ostaje zarazno i nakon smrti.

Rani simptomi: groznica, umor, bolovi u mišićima, glavobolja i bol u grlu.

Kasniji simptomi: vodena dijareja, mučnina, povraćanje, unutrašnje i spoljno krvarenje, te otkazivanje organa.

Iako je virus veoma smrtonosan, SZO ističe da je malo vjerovatno da će izazvati pandemiju jer nije vazdušno prenosiv, a ljudi uglavnom nisu zarazni prije pojave simptoma. Ipak, napori na suzbijanju epidemije u ovom regionu ostaju trka sa vremenom, prenosi Blic.