"Ne lomite mi bagrenje": Kako je Balašević pričao o jednoj od najtežih pjesama

"Ne lomite mi bagrenje, bez njih će me vjetrovi oduvati, pustite ih, moraju mi čuvati, jednu tajnu zlatnu kao dukati", pjevao je Đole, upućujući na nezavidan položaj običnog naroda, strah i neizvjesnu budućnost.

"Odavno sam želio da pjevam o Kosovu. Međutim, vrlo nerado pjevam o stvarima koje ne poznajem, a očigledno je i da ne želim da upoznam i prihvatim sve te ružne stvari koje se još dešavaju. Gledao sam neke emisije i kao neutralnog posmatrača to me je veoma pogodilo. Živim jako daleko i napisao sam tu pjesmu bez namjera. Želio sam pjesmu koja bi u meni popravila raspoloženje… - ispričao je Balašević 1986. godine u intervjuu za "Yugopapir", i dodao:

"U vojsci sam imao prijatelja sa Kosova. Želio sam da napišem pjesmu o mom drugu Bektešiju. Želio sam da ga negdje vidim, da vidim šta je radio i kako se držao. Iz sela je Lauša i zanimala me je njegova sudbina. Nisam htio pjesmu koja iritira. Ona je ozbiljna, ali ljubavna, govori o značajnim stvarima i meni je vrlo draga. Ona ima svoju težinu. Takva pjesma morala je kad-tad da se napiše i drago mi je što sam je baš ja napisao prvi - naveo je tada autor čuvene pjesme.

Priču o ovoj numeri dodatno je objasnio dugogodišnji direktor Kulturnog programa Sava centra Vuk Žugić. On je naveo da je Balašević u to vrijeme, kao po običaju, bio u Sava centru, gdje je dogovarao tradicionalne novogodišnje koncerte. U to vrijeme, glavna vijest je bila da Srbi sa Kosova dolaze vozom u Beograd, sa željom da ih neko iz rukovodstva Srbije primi, kako bi ukazali na svoje probleme.

- I, negdje, dok smo mi pričali uz dogovore oko novogodišnjih koncerata, u tom rukovodstvu pao je dogovor gdje mogu da ih prime zbog broja ljudi, da to bude u velikoj dvorani Sava centra. Mi to nismo ni znali, dok neko nije ušao. I neko kaže, puni se sala ljudima koji su došli sa Kosova, zaista, najšireg dijapazona starosti. I Đole je rekao ‘hajde da vidimo, da to posmatramo' - prisjetio se Žugić i dodao:

- Zaista je to bilo dirljivo. Jedan veliki čovjek, Balašević Đorđe je to slušao četiri sata. Mi smo se pozdravili, ugovor je bio potpisan, i on se javio poslije nekoliko dana i rekao mi: 'Napisao sam jednu posebnu pjesmu'. Ta pjesma je bila 'Ne lomite mi bagrenje'. Dugo su je povezivali samo sa Kosovom i stradanjem Srba na Kosovu, ali ona je kao i sve jednog filozofskog, metaforičnog značenja. Ne lomite mi život, bilo gde i bilo kome. Ne lomite ono najljepše što osjećam prema svojim ljubavima, prema svom bagrenju, prema svemu što su naši životi - objasnio je Žugić.

(Direktno.rs)