Da li ste čuli za živi oganj: Vjeruje se da ima ljekovito dejstvo

va vatra u selu bi se pogasila, a nova bi se palila isključivo od "živog ognja" i prenosila od kuće do kuće kako bi se povratila sreća i zdravlje.

Svijet

Tramp otkrio koliko dugo bi mogli trajati udari na Iran

Ovaj običaj je nekada postojao i u našem, sokobanjskom, kraju, piše "Banjski žurnal".

Živi oganj se dobijao isključivo prirodnom načinom trenja dva komada suvog drveta, najčešće lijeske ili lipe.

Pod kojim uslovima, kad i ko može da vadi — izvija živu vatru, bilo je tačno utvrđeno i toga se moralo strogo pridržavati da bi običaj valjao.

Vatra se vadila ljeti

Živa vatra se obično vadila ljeti, periodično ili povremeno. U stvari, činilo se to u određene dane, obično na neki praznik, ali i onda kad se ukaže potreba. Na taj čin su, u potpunoj tišini, obavljala dva dječaka-blizanca ili dječak i djevojčica sa sličnim imenima.

Svijet

SAD pogodile 1.000 iranskih ciljeva: Među njima i sjedište Revolucionarne garde

Goran Petrović, učitelj i čuvar narodnih običaja i tradicije sokobanjskog kraja, pogotovu iz svog rodnog Sesalca, sjeća se ovog običaja iz priče svog oca, a koju je njemu pričao njegov pra-deda.

"Pra-deda mog oca, rođen 1884. godine, pričao je ono što je njemu njegov otac kazivao. Za Trnovicu, 8. avgusta, selo je obavljalo taj običaj. Sva domaćinstva bi pogasila sve vatre na ognjištima, a na mjestu preko rijeke, baš preko puta moje kuće, došli bi mještani, bar po jedan ili dvoje iz svake kuće. Dva djeteta istih ili sličnih imena, Stojan i Stojanka, Jovan i Jovanka… palila su živu vatru, ne kresivom, ne šibicom, isključivo trenjem dva parčeta drveta", ispričao je.

Domaćini nosili ugarke kući

Neposredno pred vađenje nove žive vatre, gasile su sve vatre u selu, na svim ognjištima. Po završetku obreda, svaki domaćin je nosio po ugarak na svoje ognjište, da potpali novu vatru, gdje se dalje neprekidno, simbolično, održavao živi oganj.

Društvo

Uskoro ćemo pomjeriti kazaljke: Na tome se može zaraditi

"Kada se vatra razgori, svako bi uzimao žar i nosio kući i ponovo palio novom vatrom ognjište. Na taj način su prečišćavali svoju kuću, tjerali sve bolesti, sve nečastive sile i unosili svježinu i zdravlje" kaže Goran.

Vađenje vatre se obavljalo na mjestu pripremljenom za održavanje svetkovine, odnosno obreda sa živom vatrom. U blizini neke vode, rijeke, potoka, kroz neko uzvišenje, ili kroz grane, pravio se se prolaz kao mali tunel. Kad se izvije živa vatra, njome su se palile vatre na istočnoj strani prokopa, s lijeve i desne strane.

Poslije toga se kroz otvor protjerivala stoka i prolazili su ljudi sa zapada prema istoku. Pored vatre stajali su oni koji su je vadili, ili druge određene osobe sa nagorjelim granama i njima dodirivali stoku i ljude koji su prolazili, da se očiste od zlih sila, odnosno da se zaštite od bolesti.

"To je običaj o kojem se malo zna kod nas. Taj moj čukun-deda rođen je 1884. godine i on nije svjedok običaja, nego ga je pamtio njegov otac rođen 1850. godine i pričao njemu, znači taj običaj se gubi negdje sredinom 19. vijeka. A bio je prisutan ovdje u našem selu", završava Goran svoju priču.

Svijet

Izrael u atentatu na Hamneija imao neočekivanog partnera

Riječ vatra poznata je svim narodima u oblasti Karpata u istom značenju kao i kod Srba, ili kao naziv za prvu vatru, plamen, odnosno ognjište.

Njena mistična snaga je poštovana, obožavana i pridavana su joj natprirodna svojstva, isto kao i mjestu na kojem gori. Zato je ognjište imalo centralno mjesto u kući, smatrano je svetim i danas je sinonim za kuću i dom.

(Banjski žurnal)