Stari telefon vredan kao stan u Banjaluci: Kolekcionari ne žale novac, a ovo je važan uslov

Gotovo svaka kuća ima fioku u kojoj završavaju telefoni koje više niko ne koristi. Čuvamo ih jer nam možda zatrebaju, zato što su nam dragi ili jednostavno zato što ih nikada nismo bacili. Vremenom zaboravimo i kada smo ih posljednji put uključili, a uređaj koji je nekada bio velika kupovina postaje još jedna stvar među starim punjačima.

Ipak, u svijetu kolekcionarstva zastarjela tehnologija može da dobije novi život. Telefon se tada posmatra kao predmet koji čuva dio istorije, a njegova vrijednost zavisi od mnogo više faktora nego što su mogućnosti kamere ili količina memorije. Priča o prvom Ajfonu (iPhone) posebno dobro pokazuje koliko se sudbina jednog uređaja može promijeniti.

Telefon koji je iznenadio i organizatore aukcije

U središtu pažnje je Ajfon prve generacije iz 2007. godine, u verziji sa četiri gigabajta memorije. Jedan njegov neotvoreni, fabrički zapakovan primjerak pojavio se 2023. godine na aukciji kuće LCG aukcije (LCG Auctions) i prodat je za 190.372,80 dolara, uključujući naknadu koju plaća kupac. To je gotovo 170.000 evra, odnosno vrijednost dobrog stana u Banjaluci.

Nauka i tehnologija

Zašto telefon u džepu vibrira, a nema nijednog obavještenja?

Licitacija je počela ponudom od 10.000 dolara. Procjene uoči prodaje kretale su se između 50.000 i 100.000 dolara, ali je interesovanje kupaca podiglo cijenu daleko iznad očekivanja. Nakon ukupno 28 ponuda, konačni iznos premašio je i gornju granicu procjene.

Brojka zvuči još neobičnije kada se uporedi sa prvobitnom cijenom telefona. Model koji je u prodavnice stigao sa cijenom od 499 dolara, u ovom izuzetnom aukcijskom slučaju dostigao je gotovo 400 puta veći iznos. Razlika između te dvije cijene zapravo je priča o tome kako obična kupovina može da postane rijedak kolekcionarski predmet.

Kupci birali više memorije, a slabiji model postao rijetkost

Kada je Stiv Džobs predstavio prvi Ajfon u januaru 2007. godine, počelo je novo poglavlje u istoriji mobilnih telefona. Kupcima su ponuđene dvije verzije: osnovna sa četiri gigabajta memorije za 499 dolara i model sa osam gigabajta za 599 dolara.

Za nekoga ko je tada birao telefon, računica je bila jednostavna. Doplatom od 100 dolara dobijao se dvostruko veći prostor za fotografije i podatke. Zbog toga je verzija sa manje memorije bila manje privlačan izbor, a slaba prodaja dovela je do njenog povlačenja nešto više od dva mjeseca nakon dolaska u prodavnice.

Upravo tu nastaje obrt koji ovu priču čini zanimljivom. Ono što je kupcima u tom trenutku djelovalo kao lošija kupovina, godinama kasnije privuklo je kolekcionare. Kratka dostupnost značila je i veću rijetkost, pa je model koji je ostao u sjenci verzije sa više memorije dobio posebno mjesto među starim Eplovim (Apple) uređajima.

Nekada su ga zaobilazili zbog skromnijeg prostora za podatke, a danas je tražen upravo zato što je mnogo rjeđe sačuvan.

Neotvorena kutija mijenja cijelu priču

Ipak, podatak o više od 190.000 dolara ima važan detalj koji ne treba izgubiti iza velike brojke. Riječ je o fabrički zapakovanom primjerku, a ne o telefonu koji smo godinama koristili, nosili u džepu i na kraju ostavili u fioci.

Zato rekordnu cijenu ne treba posmatrati kao cjenovnik za sve Ajfone prve generacije. Ona govori o jednom konkretnom primjerku, njegovoj rijetkosti, očuvanosti i interesovanju koje je izazvao na određenoj aukciji. Sama činjenica da neko posjeduje isti model nije dovoljna da bi mu se pripisala ista vrijednost.

Ova priča ipak daje dobar razlog da stare stvari pogledamo pažljivije. Među predmetima koje čuvamo iz navike ponekad se nalazi i nešto što ima zanimljiviju istoriju nego što pretpostavljamo.

A u slučaju ovog Ajfona, najneobičnije je to što je njegova velika vrijednost došla godinama nakon trenutka u kojem su kupci odlučili da im se više isplati drugi model.

(Kurir)