Staro srpsko vjerovanje kaže da se komšija nikad ne uzima za kuma, a ovo je razlog

Ipak, riječ je zapravo o običaju koji korijene na ovim prostorima vuče još iz paganskih vremena.

Naziv „kum“ poznat je svim Slovenima. U pisanim izvorima spominje se krajem IX vijeka, za vrijeme Petra Gojnikovića, neposredno poslije primanja hrišćanstva. Kum je nekada bio posrednik između porodice i predaka, a crkva je prihvatila i prilagodila običaj i ukorijenila ga u vjerovanju da je i Isus Hrist imao kuma – Svetog Jovana Krstitelja („Kumim te Bogom i Svetim Jovanom“, govori se kad se traži od nekoga da kumuje).

Srbija

Otvoreno glasačko mjesto u Ambasadi BiH u Beogradu

O tome koliko je kumstvo važno u našem narodu govore i izreke koje su se zadržale do današnjih dana:

„Kum, pa Bog“, govorilo se u nekim krajevima, dok su u drugim bili umjereniji – „Bog na nebu, kum na zemlji“. U nešto šaljivijem maniru kaže se i da „kum nije dugme“.

Kum je nekada bio samo jedan za čitav rod, ali danas svaka porodica ima svog kuma. Kum je glavni svjedok pred Bogom i ljudima na vjenčanju, on krštava d‌jecu, vjenčava decu i vezan je za tu porodicu sve do smrti kada bi kumstvo trebalo da naslijedi njegov sin.

Stari kažu da je veliki grijeh odbiti kumstvo! Vjeruje se da će na taj način pojedinac navući veliku nesreću na svoju porodicu. Posebno ako odbije da bude kum d‌jetetu, nikada neće imati svog poroda.

Za kuma se kaže da je „rod rođeni“, važniji od svakog pobratima i prijatelja. Sa njim se savjetuje o važnim pitanjima i životnim problemima i ostavlja mu se na čuvanje kuća sa čitavom porodicom kada se odlazi na put, ili u rat. Sa kumovom se porodicom ne sklapaju brakovi jer već postoji srodstvo, po vjerovanjima i jače od krvnog. Svi članovi njegove porodice takođe su kumovi.

Ekonomija

Koliko građani trebaju izdvojiti za izgradnju montažne kuće?

Kum se, kao duhovni otac, stara za duhovni put svojih kumčića. Kršteni kumovi su duhovni garanti crkvi da će d‌jeca koju su držali na krštenju, biti vaspitavana u hrišćanskoj vjeri. Kumstvo je svetinja i prenosi se sa generacije na generaciju i veoma rijetko prekida, samo ako nema više muških potomaka ili ako ih put odnese na različite strane svijeta.

Ipak, nekada je do gašenja kumstva dolazilo i zbog svađa i razmirica. Vjerovatno odatle potiče vjerovanje da se sa kumovima ne bi trebalo viđati često jer se na taj način izbjegavaju konflikti. Slično, stari kažu da se za kuma nikad ne uzima komšija sa kojim se uvijek može posvađati oko zemlje, međe ili nekih drugih životnih stvari, piše Srpskainfo.