Aleksandra preživjela bolest od koje se izliječi 1 odsto ljudi: Molila sam Boga da umrem

17.08.2026 09:14

Komentari:

0
Докторица са црним ноктима и наочарима сједи за столом и куца на тастатури.
Foto: Unsplash

Mlada doktorka iz Niša Hadži Aleksandra Dimitrijević je definitivno osoba o kojoj će se pričati i pričati, s obzirom na to da je iz najteže životne bitke izašla kao pobjednik.

Njoj je prije dvije godine iznenada dijagnostikovana teška bolest koja usmrti 99 odsto pacijenata. Uslijedile su stravične komplikacije i čak sedam teških operacija, ali ih je Aleksandra sve prebrodila i sada priča svoju priču o veri, preživljavanju i medicinskim greškama.

Љубав, секс

Žene otkrile šta ih privlači: Muškarci, ovo morate da uradite u krevetu

Hadži Aleksandra Dimitrijević je vodila zdrav život sve dok nije primijetila simptome koji su je zabrinuli.

Jaki bolovi u stomaku i krvave stolice bili su znak da nešto ne valja, a ubrzo je uslijedila teška dijagnoza - komplikacija ulceroznog kolitisa, bolest koju preživi samo jedan odsto ljudi. Tada je počela njena borba za život.

"Dan prije nego što sam se razboljela bila sam u teretani, trčala, vježbala, odradila sam cijeli trening. Narednog jutra sam se probudila sa jakim bolovima u stomaku. Odlazim u toalet i imam krvavu stolicu. I tu kreće pad mog organizma", prisjeća se ona, prenosi "Nova".

Iako je njeno stanje bilo alarmantno, ljekari nisu odmah prepoznali ozbiljnost situacije.

Гаће-доњи веш

Gola istina: Koliko često trebamo da mijenjamo donji veš?

"Četiri puta sam se javljala na Kliniku za gastroenterologiju u Nišu i oni su me četiri puta vraćali kući bez hospitalizacije. Od prvog trenutka sam znala da mnogo toga nije u redu i da se radi o ozbiljnom stanju. Toliko sam bila loše da sam morala da zovem Hitnu pomoć, a oni su najprije pomislili da je u pitanju neka infektivna bolest pa su me prevezli na Infektivnu kliniku, a otuda su me prebacili na gastroenterologiju", priča ona.

Zbog neadekvatne terapije, njeno debelo crijevo je počelo "rapidno da propada", što je dovelo do stravične komplikacije.

"Došla sam do najteže komplikacije koja može da se desi kod zapaljenskih bolesti crijeva, a to je toksični megakolon koju preživi samo 1 odsto ljudi. To je upala debelog crijeva koja zahvati cijeli taj organ zbog čega se proširi i može da pukne. Da nisam hitno operisana, to bi se dogodilo i preminula bih od sepse. Morali su da mi izvade cijelo debelo crijevo i postave stomu“, priča ona dalje.

Borba za goli život

Uslijedila je borba za goli život u kojoj je za samo 20 dana imala četiri velike životno ugrožavajuće operacije.

Priznaje da su joj prve tri operacije potpuno iscrpile tijelo i duh.

"Nakon tri operacije ja sam već klonula, moram da priznam da mi je svega bilo preko glave i da sam na četvrtu operaciju krenula potpuno bez volje za životom. Ja sam rekla: 'Bože, uzmi me samo da se ova muka prekine'. Bila sam mnogo loše i fizički i psihički, molila sam se Bogu da umrem“, iskreno priča ona.

Na sreću, ta četvrta operacija u Beogradu, izvedena "Božijim čudom", bila je uspješna.

Aleksandra je nakon prve operacije dobila stomu sa kojom je živjela godinu dana i osam mjeseci. Za nju, ovo medicinsko pomagalo nije predstavljalo hendikep.

возач

Potpuna obustava saobraćaja na ovoj dionici, evo kuda možete ići

"Stoma je postala moja normala. Da nije te male kesice na stomaku ne bi bilo ni mene. Ja sam sa stomom i plivala, i planinarila, i putovala, i apsolutno sve radila što rade i ljudi koji ne nose stomu. Ja sam stomi zahvalna na novom životu. Ponovo me je rodila", iskreno kaže Aleksandra.

Poslije četvrte operacije vratili su je iz Beograda u niški Klinički centar, i tada je morala da uči ponovo da hoda, jer su joj od dugog ležanja mišići atrofirali.

Zbog toga što je hranu dobijala samo venozno, imala je manje od 50 kilograma.

"Tokom pete operacije mi je spojena rana koju sam imala sve vrijeme na stomaku zbog dreniranja, a stomu sam imala i dalje. Kada sam se oporavila od te operacije tek onda sam mogla kući. Na bolničko liječenje primljena sam krajem juna, a otpuštena sam iz bolnice 14. oktobra“, navodi ona.

Po izlasku iz bolnice osjećala se dobro, ali zbog stome, nije mogla da nastavi da radi na terenu kao ljekar.

Život punim plućima

Cijelo ovo iskustvo, dodaje ona, naučilo ju je da je život jedan i dragocjen i da svaki dan moramo živeti punim plućima.

"Zahvalna sam Bogu sto sam dobila novu šansu za život. Zahvalna sam svojoj porodici i prijateljima koji su bili uz mene i kada je bilo najteže. Sve u životu što imate materijalno bezvrijedno je ako nemate zdravlje. Bez zdravlja nista, sa zdravljem sve", poručuje Aleksandra.

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.

Podijeli: